Dead Man’s Shoes (2004)

You, you were supposed to be a monster – now I’m the fucking beast. There’s blood on my hands, from what you made me do.

Bez obzira na to koliko ste filmova odgledali i koliko stalno pratite novosti vezane za iste, uvek se desi da se, kroz vašu filmsku mrežu, provuče neki koji je sam po sebi kapitalan ulov ili lovačkim žargonom rečeno kapitalac. Takav jedan film, koji sam tek nakon deceniju i više njegovog postojanja otkrio, je i Dead Man’s Shoes.

Dead Man’s Shoes je britanski film, režisera Šejna Midousa (Shane Meadows) kojeg mnogi hvale, a stoji iza naslova kao što su: This is England, 24/7, Once Upon a Time in Midland, A Room for Romeo Brass. Ja, iskreno, nisam gledao niti jedan od navedenih, a isto tako izgleda da su rupe u mojoj mreži veće nego što sam mislio da jesu, ili, možda je kapitalce najteže uloviti. Šejn je napisao i scenario, zajedno sa Pedijem Konsidajnom (Paddy Considine), koji igra i glavnu ulogu. Pedi, pored toga što glumi, je i scenarista i režiser. Tako kad uzmemo sve to u obzir, malo je jasnije kako je to sve ispalo, a ispalo je odlično.

Dakle, Ričard (Konsidajn) se vraća u rodni grad, zajedno sa bratom Antonijom (Toby Kebbell) koji je inače malo mentalno zaostao. Vraćaju se u Metlok, na prvi pogled idilično mesto, okruženom prelepim brežuljcima i bujnim zelenilom. Smeštaju se u napuštenoj farmi, a već nakon prve posete gradu, jasno je da ovaj povratak nije izazvan nostalgijom ili nekim dobrim poslom. U pitanju je nešto daleko komplikovanije, turobno i mračno. Znaci nadolazeće oluje su tu, a ko će je preživeti?

Prošle godine, negde možda baš u ovo vreme, iznenada sam naleteo na jedan, pa možda sličan film. Film koji je imao malen budžet i priču o netipičnom junaku koji je u potrazi za osvetom, ali i samim sobom. U pitanju je Blue Ruin i mene je, iako se možda nećete složiti, baš podsetio na ovaj o kome danas pišem.

U Dead Man’s Shoes, takođe imamo netipičnog junaka, ili junake, koji su potrazi za osvetom, ali na tom putu su i u potrazi za samim sobom. Put osvete je i put bez povratka. Na tom putu se ne sukobljavate samo sa onima nad kojima osvetu želiti izvršiti. Ne sukobljavata se samo sa zakonom i policijom. Sukobljavate se, prvenstveno, sa samim sobom, onim što vas čini tim čovekom čijim nogama hodate, rukama tvorite, očima gledate, srcem kucate i glavom mislite. Sva načela, moralna, društvena, ljudska, koja ste sticali tokom života u tom času, kad kročite na osvetnički put, stavljaju se na iskušenje, a u većini slučajeva, sa prvim korakom, gaze se i stavljaju na stranu i samo je jedan cilj pred vama.

Dead Man’s Shoes (2004) 2

Taj put nije lagan, a svakako je surov i brutalan, bez mesta za prtljag, kakav je savest, usamljen i mračan. Iz tog mraka stalno prete slike podsvesti. Sve češće i teže napadaju, polako nagrizaju i negde pred kraj puta jako blesnu. Tada sve ono potisnuto kreće da ključa i ispitujete sami sebe i svoje razloge osvete. Da li su samo oni, predmeti osvete, a živi ljudi, i samo oni, krivi za vaš put, za njegov uzrok, za vašu bol i jad koja vas je na njega naterala. Da li i sami snosite odgovornost i krivicu za to što se desilo i da li ste i vi isti kao i oni protiv kojih idete. Odgovori, kakvi god bili, dovešće vas do kraja puta, a zadnja odluka je na vama i samo vama.

Moram da kažem da je ovaj film odlično režiran, tako jednostavno, a tako jako i efektno. Korištćnje crno belih snimaka, kojima se prikazuju prošli događaji je pun pogodak. Smeštanje radnje u idiličan ambijent i bujnu prirodu, u čijem središtu se nalazi skriveni trulež u vidu narkodilera i siledžija, savršeno se slaže sa pričom. Velika zasluga za ukupan, sjajan dojam, koji film ostavlja ide i scenaristima koji su uspeli u nameri da naprave nešto originalno, tj. da jednu klasičnu osvetničku priču, naprave kao nikad pre viđenu. Likovi su šaroliki, posebni i upečatljivi, a glumačka ekipa je uradila sjajan posao u njihovom portreisanju, na čelu sa Pedijem, koji je odigrao fenomenalnu naslovnu ulogu. Sam kraj priče je poseban deo koji ovom filmu daje na ukupnoj težini i sa svim prethodno navedenim, pretvara ga kapitalan primerak, iliti kapitalca.

Za sve one koji vole da u svojoj kolekciji odgledanih filmova, imaju i jedan poseban, orginalan i bogat ulov, velika preporuka.

8/10

Dead Man’s Shoes (2004) 3