Todos lo Saben/ Everybody Knows (2018)

It’s time that gives character, from personality to wine.

Asghar Farhadi je poštovani filmaš iz Irana koji je pažnju privukao svojim sjajnim dramama About Elly  (2009), A Separation (2011), The Past (2013) i The Salesman (2016). Za svoj rad je, između ostalog, dva puta nagrađen Oskarima za najbolji strani film, nominovan je za Oskara u kategoriji originalnih scenarija i ima dve pobede u Kanu. Već je snimio film u evropskoj ko-produkciji, a njegov novi rad Everybody Knows iliti Todos lo Saben je snimljen na španskom jeziku i otvorio je festival u Kanu pre dve godine.

Na samom početku filma se upoznajemo sa Laurom (Penélope Cruz) i njeno dvoje dece koji su doputovali u malo selo u Španiji kako bi prisustvovali venčanju njene sestre, dok je njen suprug biznismen Alehandro (Ricardo Darín) ostao u Argentini. Okupljanje velike porodice obećava veselu proslavu, u društvu je i Pako (Javier Bardem) sa kojim Laura ima prošlost, ali veselje biva prekinuto neprijatnim događajem. U danima koji slede, na videlo izlaze različite tenzije i napetosti unutar i porodice i zajednice, a samim tim i dugo čuvane tajne…

Početak filma i upoznavanje sa likovima obećava karakterističnu Fargadijevu dramu sa obiljem dijaloga i temama kojima se ovaj filmaš bavi – klasnim razlikama, međuljudskim odnosima, disfunkcionalnim porodicama, tajnama iz prošlosti i slično. Međutim, trilerski zaplet je takav da ostatak filma odvodi u relativno drugi žanr, kada pored šire porodične drame tražimo potencijalne sumnjivce koji ih ima dosta. Kako vreme prolazi likovi su pod sve većim pritiskom, sumnja postaje sve izraženija, krug sumnjivih se širi, a u taj krug dospeva i Alehandro.

U ovakvim okolnostima dolazi do izražaja porodična melodrama. Članovi porodice se međusobno optužuju, na videlo izlaze neke davno zakopane sekire, a ispostaviće se da je sve te godine porodicu okruživala tajna koja je bila očekivana i skoro očigledna. S obzirom da ima dosta nezadovoljnih, gledamo porodicu koja se ne drži zajedno nego puca po šavovima, pa zbog toga pratimo i otkrivamo potencijalne motive umešanih likova umesto da se posvetimo konkretnom rešavanju zapleta. Fargadi se bavi tajnama, kako one mogu približiti ili razdvojiti ljude, ali i kako se pojedinci ponašaju u skladu sa pretpostavkama šta drugi ljudi znaju ili ne znaju.

Mišljenja sam da Fargadi nije baš najsrećnije realizovao ideju u kojoj je iskombinovao tradicionalnu špansku sapunicu sa kriminalističkim zapletom. Ovo tematski jeste film na kakve nas je navikao, za vrlo kratko vreme nam je predstavio složeno porodično stablo i stvorio osećaj intimnosti između likova, ali je njegov prvi susret sa konvencionalnim zahtevima žanra krimi-trilera ostao nedorečen. To ne znači da je ovo loš film, samo su mi porodične rasprave sa starim animozitetima i međusobnim nepoverenjem ubile napetost u potencijalnom trileru. Porodična napetost se fino razvija sve do otkrivanja najveće tajne pred završnu trećinu filma, iako tada nismo blizu rešavanja misterije.

Fargadi je okupio odličnu ekipu glumaca u kojoj se izdvaja trio najpoznatijih. Penelope Kruz je možda i najbolji izbor za tumačenje rastrzane osobe, Havijer Bardem je odličan kao i uvek, ali mi je bilo žao što je legendarni Rikardo Darin stigao tek na pola filma i to u ulozi mirnog i religioznog čoveka, a svi znamo kako ume da eksplodira. Moram priznati da sam se divio estetici filma sa raskošnim paletama boja na građevinama i pejzažima Španije.

Everybody Knows je vrlo dobra kombinacija introspektivne melodrame i dramskog trilera koja nam fino predstavlja dinamične porodične odnose i šta se desi kada se otkriju dugo čuvane tajne – film je tematski zanimljiv, ali mu fali malo više žanrovskih elemenata kako bi drama i triler delovali skladno.

moja konačna ocena: 8/10