Zimna wojna/ Cold War (2018)

Poljski filmaš Pawel Pawlikowski je pažnju šire javnosti privukao filmom Ida, koji je 2015. godine osvojio Oskara i Baftu u kategoriji najboljeg filma van engleskog govornog područja. Reč je o minimalističkoj drami snimljenoj u crno-beloj tehnici, sa sjajnom kinematografijom, a pet godina kasnije stiže njegov novi film, koji prati već oproban, uspešan recept.

Radnja filma Cold War prati strastvenu ljubavnu priču između dvoje ljudi različitog porekla, temperamenta i životne filozofije. Oni su emotivno osuđeni jedno na drugo, iako se sudbina igra sa njima i ne dozvoljava im da uživaju u svojoj ljubavi. Viktor (Tomasz Kot)  je profesionalni i obrazovani muzičar, dok je Zula (Joanna Kulig) pevačica na početku karijere, devojka sa sela sa kriminalnom prošlošću. Priča je smeštena u pozadinu Hladnog rata i prati naše junake kroz duži niz godina, prikazujući nam njihovu nemoguću ljubavnu priču…

Nakon što su proveli određeno vreme zajedno, skrivajući svoju aferu, ostatak svojih života provode uglavnom odvojeno. Prateći njihove susrete, za manje od devedeset minuta mi prolazimo kroz period od petnaestak godina. Njihovi povremeni susreti počinju veoma romantično i strastveno, ostavljajući utisak da su zaljubljeni jedno u drugo ili da veruju da su zaljubljeni jedno u drugo. Međutim, njihov polet zbog zajedničkog susreta ubrzo splasne i njihov odnos postaje rutina ispunjena nesigurnošću, ljutnjom i ljubomorom. Vremenom, to se pretvara u ogorčenost, koja ih uskoro ponovo razdvoji.

U svakoj sceni se vidi ono što je Viktor izgovorio, a to je da je Zula žena njegovog života. Iako te scene krenu veoma romantično, služe da nam pokažu da je ovo neki vid anti-romantičnog filma, gotovo tragičnog. Mi ne vidimo razloge njihove zaljubljenosti, a nama ostaje samo da nagađamo. Prvo nam pada na pamet da ih je spojila činjenica da su privlačni i talentovani, što dalje implicira da njihov odnos i ne ide dalje od površnosti. Njih dvoje ne spajaju zajedničke ideje, motivi ili planovi, niti im se romansa zasniva na nečemu zajedničkom – oni su zaljubljeni u ideju o njihovoj ljubavi. Moramo se zapitati kako je ova, naizgled, plitka veza zauzela toliko vremena i energije ovim ljudima.

Ono što ih donekle spaja je muzika. Kažem donekle, jer je kasnije čak i ona jedan od razloga njihovog razdvajanja. Na početku filma, Viktor putuje kroz ruralnu Poljsku i snima muziku lokalnih seljaka, što dovodi do ideje da napravi audiciju i osnuje kulturno društvo. Na taj način i upoznaje Zulu, a njegov projekat uskoro, uz podršku poljske vlade, postaje propagandno sredstvo komunizma. Viktor je intelektualac koji planira da pobegne u Francusku kako bi napredovao u karijeri, dok je Zula zadovoljna tu gde jeste – znači da je i ambicija, uz politiku, jedna od dodatnih sila koja ih je razdvajala.

Pored toga što je sninljen u crno-beloj tehnici, autor je odabrao kvadratni aspect ratio, koji se možda opet vraća u modu. Kao i u njegovom prethodnom filmu Ida, svi likovi su u određenoj perspektivi, kadrovi su duboki, a dubina je naglašena zanimljivim korišćenjem svetlosti, vratima drugih prostorija i slično. Zanimljivo je i postavljanje likova na sceni, koje nikada nije u sredini kadra, neko po rubovima, uglavnom u dnu kadra, naglašavajući određene emotivne drame na licima likova. Da bi se to moglo postići, potrebni su i upečatljivi glumci, a glavni tandem to sigurno jeste.

Cold War je romantična drama poljskog majstora žanra sa vizuelnom perfekcijom koja će činiti da uživate u svakom kadru, iako vas priča neće angažovati onoliko koliko očekujete.

moja konačna ocena: 7/10