Nastavci, naročito horora, skoro nikada ne zadovoljavaju ni kritiku ni publiku, medjutim sa ovim australijskim ostvarenjem to nije slučaj. Nastavak nam donosi poznatu priču iz 2005. godine, ali mnogo koherenetniju, mnogo brutalniju i krvaviju. Možda je baš taj akcenat na tim stvarima i dao neku novu notu nastavku koji zasigurno, ako ništa drugo, donosi više uzbuđenja i napetosti.
Uvodna scena je veoma dobro urađena i na sjajan način nam daje uvid u to kakav nas film čeka. Dva policajca zaustavljaju sada već svima poznatog Mika Tejlora (John Jarratt), inače psihotičnog serijskog ubicu, koji se vraćao iz lova na svinje. Zbog svoje bahatosti i neugodnosti prema Miku postaju njegove nove žrtve. U isto vreme mladić i devojka, turisti iz Nemačke, žure da vide poznati krater Wolf Creek. Krenuli su pešice i snalaze se za prevoz kako god znaju. Međutim, na njih nailazi Mik koji im prvo nudi pomoć, a nakon što odbiju postaju njegova lovina. Zabačeno mesto Wolf Creek još jednom postaje mesto užasa.
Greg Meklin (Greg Mclean) je opet i režirao i napisao scenario za film, uz pomoć Aarona Sternsa. Definitivno je sazreo u režiserskom smislu i ja se radujem njegovim sledećim projektima. Radnja u drugom delu je dosta razrađenija i sa više likova i samim tim film dobija na dinamičnosti i na zanimljivosti. Od samog početka je napet što nije bio slučaj sa prvim delom. U ovom nastavku ima zaista krvavih (gore) elemenata koje smo samo bljeskom videli u prvom delu. Takođe se, osim engleskog,u dobrom delu filma priča i nemacki jezik jer su turisti iz Nemačke, što opet, zajedno sa pažljivo biranim predelima i lokacijama za snimanje koje i dalje oduzimaju dah, daje plus autentičnosti i verdostojnosti filmu.
Jedan od najjačih momenata filma je scena sa kengurima koja je vrhunski odrađena, iako je dosta krvava, i koja ima malo elementata parodije zbog pesme koja tada ide u pozadini i koja je sjajno uklopljena. Parodična nota filmu nije samo sadržana u ovoj sceni, nego je imamo i u dosta momenata u drugom delu filma, a najviše se ističe u razgovoru između Mika i Pola .
Lik (ne)omiljenog australijskog hilbilija i monstruoznog serijskog ubice je svakako najbolja rola u filmu. Reprizirao ga je Džo Džarat koji je u ovom filmu mnogo „opušteniji“ nego u prvom delu. Njegove metode ubijanja su napredovale i postale krvavije i brutalnije. Ima i poneki upečatljivi bljesak morbidnog humora koji daje njegovom liku neku čudnu draž. Od ostalih glumačkih imena izdvojiću lik Pola kog glumi mladi australijski glumac Rajan Kor.
Ovaj nastavak nije nikakvo remek-delo žanra nego je samo u istom, ako ne čak i boljem rangu od prvog dela. To je, složićete se sa mnom, nekada nemoguća misija ako govorimo o ovakvim filmovima. Kao zaključak ću reći: ako vam se svideo prvi deo ovaj će vam biti sasvim dobar i dostojan nastavak. Više priče, više napetosti, više krvi, pravi film za ljubitelje žanra.