Vargtimmen/ Hour of the Wolf (1968)

„Hour of the Wolf “ (Vučje Vreme) je vreme između ponoći i zore, vreme kad većina ljudi umire, kada je san najdublji, kada su noćne more najslađe. To je čas kad su budni gonjeni od svojih naoštrijih nespokoja, kada duhovi i demoni vladaju. „Vučje vreme“ je takođe čas kada je najviše dece rođeno.

Film počinje time što se čuje Ingmar Bergman (Ingmar Bergman) kako ispituje da li je sve spremno za snimanje, zatim počinje snimati i Alma Borg (Liv Ullmann) seda pred kameru i počinje pričati priču njenog muža Johana Borga (Max von Sydow) i njenu. Alma i Johan su se povukli da žive tiho i mirno na jednom napuštenom ostrvu. Johan je slikar i na ostrvu posvećuje mnogo vremena slikarstu, njegovom pozivu i najvećoj strasti. Međutim i ne baš uspešno, šta god uradi čini mu se da ne valja. U svojoj muci Johana počinju pratiti traume iz prošlosti i sadašnjosti i on počinje halucinirati, viđati osobe koje u stvari ne postoje. Iako su sami na ostrvu Johanu se pričinjava da na drugoj strani ostrva ima jedan dvorac sa grupom ljudi kojima je jedini cilj da ga unište. Njegova trudna žena i on su kao jedna osoba i ona ga toliko voli da počinju deliti iste halucinacije i viđati iste osobe. Njihov tihi i mirni život odjednom više nije ni tih ni miran i počinju se događati strašne stvari. Nakon što je njihova priča ispričana film se opet vraća na početak u stilu dokumentacije i Alma koja je ostala sama i trudna na ostrvu – još jednom se posveti kameri.

Ko se jos nije upoznao sa radovima Ingmara Bergmana, krajnje je vreme. Bergman je švedski reditelj koji se danas smatra jednim od najboljih reditelja ikada. Najpoznatiji su mu filmovi The Seventh Seal i Persona. Većina njegovih filmova su drame u kojima se često radi o samoj ljudskoj egzistenicji, životu i smrti, odnosu dobra i zla – boga i đavola. Takođe je poznat po tome da nije menjao mnogo kada je snimao filmove, oni mu liče jedan na drugi, naročito sa tehničke strane. U svakom njegovom projektu je akcentovan krupan kadar – vidimo iz blizine lica karaktera kako bi mogli tačno videti emocije. Osim toga je stalno sarađivao sa istim ljudima, to važi i za ljude iza i pred kamerom. Liv Ulman je čak od sredine do kraja šezdesetih godina bila njegova supruga.

Ovaj projekat prikazuje tanku liniju između genijalnosti i ludosti, realnosti i mašte. „Vučje vreme“ je inače prvi deo takozvane Fårö trilogije (Faro = Švedsko ostrvo) i sva tri filma su snimljena na sličan način. Pun je scena metaforičnog i simboličnog značenja, svojstveno samo Bergmanu. Kao i obično, i ovde je ipak akcenat scena bačen na glavne likove, tj. na same njihove pojave, na njihova lica i izlive osećanja. Ima određenu notu teskobnosti i grozote, čak je pomalo zastrašujuć u pojedinim scenama.

Film prate različite kritike. Nekima se nije svidelo to što je Begrman napravio ovu psihološku nadrealnu horor dramu, dok se drugima izuzetno svideo. Što se mene tiče mišljenja sam da je izvrstan i preporučio bi ga svakome za gledanje, posebno fanovima njegovih filmova koji sigurno neće biti razočarani.

9/10

Autor: Selmir Balić

vargtimmen-original