„The Purge“, kod nas preveden kao „Pročišćenje“, je film koji nismo baš preterano isčekivali. Nazigled, pogledom na trejler ovaj film deluje urađen u maniru drugorazrednog trilera sa elementima horora. Nakon gledanja utisak se ne razlikuje preterano od očekivanog, ali ipak ostavlja neočekivani gorak ukus u ustima. Naime, uprkos osiromašenoj realizaciji osnovne ideje filma „The Purge“, temelj priče je veoma intrigantan i pokreće vas na razmišljanje, naravno ukoliko vas tematika socioloških fenomena uopšte zanima. Pored toga što je ovaj film najavljen kao triler i horor, on je etiketiran i kao naučno-fantastičan, ali mi bismo ga pre nazvali sociološkom fantazijom, a to je upravo karta na koju je on trebao da igra, a koju je gurnuo u drugi plan. Dakle, pod ovim svetlom, mogli bismo reći da je filmom protraćena jedna zapravo odlična ideja koja ga je potencijalno mogla učiniti znatno većim nego što jeste.
Radnja filma se odvija u bliskoj budućnosti, tačnije 2022. godine, u SAD. Stopa kriminala i nezaposlenosti je svedena na istorijski minimum i američka nacija sada deluje kao pročišćena, a njihova država idealna i mirna, u kojoj sve teče po skladu. Međutim, postoji jedna caka. Država jednom godišnje u trajanju od 12 sati dozvoljava sve kriminalne aktivnosti, kada cela nacija izlazi na ulice, krade, uništava i ubija, a ovaj čin se u tom svetu naziva „pročišćenje“, tj. „purge“. Navodno, upravo ovaj čin dovodi do toga da nacija tokom ostatka godine bude mirna i prosperitetna, što je verovatno i najdiskutabilniji momenat ovog filma. Proćišćenje u ovakvom društvu ima dvostruku funkciju. Naime, osim što proćišćenje deluje na ljude poput neke vrste terapije stresa, ono istovremeno smanjuje broj siromašnih, s obzirom da su prosjaci glavna meta onih koji u ovu noć kreću sa namerom da ubiju. Ovo bi zapravo bila osnova priče koju smo pomenuli u uvodu teksta, a sam film se odvija oko porodice Sandin, u noći „pročišćenja“. Sandinovi sticajem okolnosti puštaju u kuću lutalicu, koga juri grupa „uglednih“ građana, i tu počinju njihovi problemi.
Jedan od elemenata koji podupiru priču u filmu je ideja da svaki čovek pokazuje svoje pravo lice u izvanrednim okolnostima. Tako i porodica Sandin tokom večeri „pročišćenja“ saznaje kakvi su zapravo ljudi koji ih okružuju, ali istovremeno spoznaje sebe i svoju moralnu čvrstinu. Značajan akcenat u filmu stavljen je na konstantna moralna kolebanja bračnog para Sandin, pod pritiskom borbe za sopstvene živote i živote svoje dece. Međutim, upravo to kolebanje ukazuje na to da u njima postoji ono nešto ljudsko. Vrlo je zastrašujuća činjenica zverskog ponašanja kod ljudi samo zato što im je za to dat legitimitet.
Kao potvrda ovome, odlično ide u prilog vrlo zanimljiv niz psiholoških eksperimenata Stenlija Milgrama, kojima je želeo da dozna koliko su ljudi spremni daleko otići kada im autoritativna osoba naredi da povrede drugo ljudsko biće. Kako je ovo recenzija o filmu The Purge, nećemo detaljisati o Milgarmovom eksperimentu i reći ćemo samo da su njegovi rezultati bili ni malo ohrabrujući po veru u ljudsku moralnost. Zločin koji je dozvoljen ili naređen od strane nadležne osobe, pojedinci ne doživljavaju kao sopstvenu odgovornost, a samim time ni kao amoralnost, naprotiv.
Kao što smo već pomenuli, realizacija filma u odnosu na percipirani potencijal njegovog temelja jeste podbacila, ali i pored toga „The Purge“ se može označiti kao relativno zadovoljavajući horor-triler. Tokom gledanja filma, kod nas je postojala izvesna tenzija, koja je u ovakvim slučajevima poželjna, što ovom filmu svakako ide u prilog. Likovi u filmu nisu naročito duboko razrađeni, što je u odnosu na pomenuti temelj priče delimični minus, pogotovo kada se radi o protagonisti filma, glavi porodice Džejmsu, kog je glumio Itan Houk (Ethan Hawke,). Houk se nije naročito istakao glumom, na šta je u određenoj meri verovatno uticala i pomenuta nerazrađenost njegovog lika. Lik njegove supruge Meri Sandin je glumila Lena Hidi (Lena Headey). Njen lik postaje atraktivniji za gledaoca i dolazi do izražaja možda i više nego što je to prvobitno planirano. Prikazivanje negativaca u filmu, iako pojednostavljeno, obavljeno je relativno uspešno i upravo je vođa bande koja napada kuću Sandinovih, kog je glumio Ris Wejkfild (Rhys Wakefield), svojom iritantnom dijaboličnošću možda i najupečatljiviji lik u filmu.
Za ljubitelje horor-trilera, „The Purge“ bi svakako mogao biti primamljivo ostvarenje, te se za one koji svoj višak vremena vole posvetiti pokretnim slikama, ovaj film u svakom slučaju preporučuje.
4/10
Autor: Nikola Milošev