The Power of the Dog (2021)

The Power of the Dog je međunarodna ko-produkcija u žanru vestern-drame koju potpisuje poštovana autorka i Oskarovka sa Novog Zelanda Džejn Kempion u svom prvom filmu nakon dvanaest godina. Scenario predstavlja ekranizaciju istoimenog romana Tomasa Sevidža iz 1967. godine. Film je imao premijeru na festivalu u Veneciji gde je Kempion nagrađena Srebrnim lavom za režiju i stiže na servere Netflixa prvog decembra. Skrineri ovog i još nekoliko filmova su procureli sa festivala u Torontu, pa su stigli na torente mnogo ranije od zvanične distribucije.

Radnja filma prati braću Burbank, Fila (Benedikt Kamberbač) i Džordža (Džesi Plemons), dobrostojeće kauboje koji žive na svom ranču u Montani. Fil je definicija muževnog, okrutnog, sirovog i bezosećajnog kauboja, dok je Džordž racionalna i dobroćudna dobričina koja se više bavi poslovima koji se obavljaju “u odelu”. Zaplet nastaje kada nakon posete restoranu Fil uvredi vlasnicu Rous (Kirsten Danst) i njenog osetljivog, feminiziranog sina Pitera, a Džordž ostane da je uteši. Jedna stvar je vodila drugoj i uskoro Džordž obaveštava svog brata da se ženi…

Dešavanja su smeštena na američki zapad u dvadesete godine prošlog veka i, iako ima samo četiri lika, postoji dosta toga i izgovorenog i neizgovorenog. Dok je Fil razmetljiv i nasilan čovek koji je svestan da izaziva strahopoštovanje, njegov brat deluje kao da je od druge majke, kontrastno drugačiji, umeren i blag. Njegova mana je što nije svestan koliko je Rous nezadovoljna dolaskom na ranč, pa će njegovi sve češći odlasci uticati na nju koja je u početku pribrana žena, a kasnije beži u svet neiskazanog srama i opijanja.

Fil njen dolazak na ranč vidi kao izazov i na njega odgovara sa nizom proračunatih i agresivinih ispada koji imaju za cilj da slome i oteraju i Rous i Pitera koji je došao na letnji odmor. Fil se i bukvalno i metaforički sukobljava sa svima i, iako izgleda neuglađeno, prilično je sofisticiran i elokventan. Piter mu je u početku služio kao objekat za uvrede, a razlog njegove iznenadne promene mišljenja se može tumačiti na više načina. Novonastala dinamika između njih dvojice, zbog Filovog ranijeg ponašanja prema Piteru, poseduje nešto zlokobno, ali isto tako je daleko od tradicionalnog odnosa dvojice kauboja.

Ovo nije klasični vestern jer ima elemenata psihološke drame i istražuje toksičnu muškost, potisnuta osećanja i izolaciju. Radnja je smeštena u okolnosti u kojima se muškost podrazumeva i u kojima je kaubojstvo način života, pa pojava Pitera koji je i vizuelno i mentalno daleko od takvog života unosi nemir i promenu kod Fila. Gotovo svaki dijalog poseduje određenu dozu umetnički usmerene napetosti i sve ono što gledamo ostavlja prostora za dešifrovanje ili metafore, počevši od toga da li je njihov odnos neka Filova manipulacija ili zaista iskreni čin, a ako je iskren, onda koji pravi razlozi stoje iza toga.

Kao što sam i očekivao od ove autorke, The Power of the Dog prožimaju prelepi, pažljivo komponovani, gotovo poetski kadrovi. Dinamika ovih likova je naglašena sugestivnim korišćenjem svetlosti i senki, probijanjem sunca kroz prozore, osvetljenim i vetrovitim pejzažima. Sa ovim kadrovima se spor tempo i dugo trajanje pojedinih scena koje nemaju aktivne radnje savršeno uklapaju, a takvo stilsko rešenje se sigurno neće dopasti gledaocima koji nisu strpljivi i koji očekuju mnogo više akcije. Gledanje ovog filma me je asociralo na There Will Be Blood, da bih kasnije saznao da je muziku u oba filma potpisao isti kompozitor – Džoni Grinvud.

U ovom filmu mi se dopalo gotovo sve, počevši od činjenice da me je držao napetim sve vreme i što nikako nisam mogao da saznam šta će se sledeće desiti, do briljantne glumačke ekipe na čelu sa Kamberbačom koga do ovog filma nisam mogao da zamislim kao kauboja koga se ljudi boje. Moje zamerke se mogu svesti na dve stvari. Prva je što rasplet nema onu jačinu koju sam očekivao nego se jednostavno film “samo” završio i to na način koji će pojedine gledaoce koji nisu obratili pažnju na detalje sigurno zbuniti. Druga je što je sve realizovano kao da priča ima epski karakter iako će se ispostaviti da to ovde nije slučaj jer su dešavanja poprilično intimna.

The Power of the Dog je odlična kombinacija umetničkog vesterna i sporije psihološke drame namenjena ozbiljnijoj publici – sirova, vizuelno bogata i savršeno odglumljena priča o toksičnoj muževnosti i potisnutim osećanjima.

moja konačna ocena: 9/10