Synecdoche, New York (2008)

Čarli Kafman (Charlie Kaufman) je filmaš sa reputacijom veoma originalnog i inovativnog scenariste, koji u potpunosti izvrće holivudske klišee. Njegove drame sa primesama komedije i sci-fia predstavljaju obaveznu lektiru za svakog filmofila, naročito onima koji vole radove sa art-haus šmekom. Debitovao je filmom Being John Malkovich, zatim su usledeli Adaptation i Eternal Sunshine of The Spotless Mind, a ovo je prvi film u kome, pored scenarija, potpisuje i režiju.

Synecdoche, New York prati Kejdena Kotarda (Philip Seymour Hoffman), pozorišnog reditelja, kome su zdravlje i brak u sve gorem stanju. U momentu kada ga napusti supruga sa detetom, ubeđen da će uskoro umreti, on neočekivano dobija finansijku podršku. Taj novac koristi da stvori svoje najambicioznije delo, brutalnu kombinaciju realizma i iskrenosti, u koje će uložiti celog sebe. Komad se sastoji od detaljne rekreacije grada Njujorka unutar skladišta, u kojoj glumci tumače likove iz njegovog života, uključujući jednog koji glumi samog Kejdena.

Kako vreme prolazi, grad u skladištu raste, Kejden sve više gubi kontrolu nad svojim životom i sve dublje se zakopava u svoje remek-delo. Kasting je okupio dvojnike likova, što još više utiče na njegovu spoznaju između sveta predstave i njegove vlastite pogoršane stvarnosti. Promena u kreativnom pravcu dolazi u vidu Milisent Vims (Dianne Wiest), slavne pozorišne glumice, koja Kejdenu može ponuditi preko potrebnu pauzu…

U ovom filmu, Čarli Kafman je pokušao, kao i hiljade umetnika pre njega, da nam predstavi njegovo razumevanje i objašnjenje čitavog sveta. To objašnjenje je prepustio svom protagonisti, koji možda nije uspeo da objasni svet, ali je objasnio put umetnika i njegovu umetničku potrebu. Veoma inteligentan scenario postavlja brojna pitanja, kao što su da li umetničko delo uopšte postoji ukoliko ga publika nije videla ili da li se umetnik može smatra umetnikom ukoliko nema dela iza sebe. Čitav film se može posmatrati kao postupak stvaranja umetničkog dela od ideje do kompletiranja, kao i načina na koje ono utiče na stvaran život umetnika.

Daleko od toga da je ovaj film namenjen samo umetnicima. Synecdoche, New York se odnosi na dosta toga i pun je hrabrih istina o tome šta znači biti čovek, koje nisu baš uvek ugodne. Svaki gledalac ga može tumačiti na svoj način i ne verujem da bi ta tumačenja bila pogrešna. Iako su poruke koje šalje možda depresivne ili nihilističke, film generalno ima pozitivan stav prema životu i sugeriše kako dosta nas provodi previše vremena trudeći se da shvati svet i da nađe smisao životu, umesto da jednostavno živimo. Naravno, neminovno je da će pojedincima sve ovo biti pretenciozno ili se nekima neće svideti ono što film ima da poruči.

Pisao sam više puta koliko cenim Filipa Sejmura Hofmana i definitivno je da je kvalitet njegove glume jedan od razloga pozitivnog utiska koji je ovaj film ostavio na mene. Prezime njegovog karaktera je direktna referenca na Kotardov sindrom, psihički poremećaj poznat i kao nihilistička obmana, u kojoj osoba smatra da je mrtva ili da ne postoji. Kejden sve češće doživljava deža vu, zaboravlja koji je dan u nedelji, sve što radi je da radi i čeka, a vreme se kreće sve brže. Hofman se pojavljuje u skoro svakoj sceni, stvorio je simpatičnog i relativno smešnog karaktera i sjajno je preneo Kafmanove ideje.

Kejdenov karakter i njegova priča su me dosta potakli na razmišljanje i vraćao sam period života u kome sam planirao stvari, a nisam reagovao, dok je vreme prolazilo. Kada sam često želeo da sam negde drugde ili da sam neko drugi. Podsetio sam se kako se blago uznemirim kada shvatim kako se povećava broj mojih rođendana, a do skoro sam išao u srednju školu. Iako sam oduvek bio optimista i na život gledao sa radošću, tek sam relativno skoro naučio da mi bude lepo u sopstvenoj koži, da odredim prioritete, da odbacim negativnost i da uživam u životu – za mene je glavna poruka ovog filma upravo to.

Synecdoche, New York je vrlo ambiciozan i intrigantan produkt hrabre i složene vizije Čarlija Kafmana, koji će nekima biti bizaran i krajnje zbunjujući, ali će mnogima biti jedan od najboljih filmova koji su do sada pogledali.

moja konačna ocena: 10/10