Džon Karni (John Carney) je izvrsni irski režiser i scenarista koji se specijalizovao za filmove u kojima se radnja vrti oko muzike. Nakon sjajnih Once i Begin Again, i u svom najnovijem filmu dokazuje svoj neosporni muzički ukus i osećaj za stvaranje ambijenta za muziku. Takođe, pokazao je da režiserski napreduje, gde je uz osećaj za tempo dodao i zahtevnije komponente, koje su pridodale boljoj celini filma. Sing Street je njegov posveta snazi muzike, snazi prijateljstva i snazi mladalačke ljubavi.
Priča je smeštena u sredinu osamdesetih, svi plešu u ritmu pop muzike dok se po prvi put razvija koncept muzičkih spotova na televiziji. Konor (Ferdia Walsh-Peelo) je osećajan mladić iz Dablina, koji se trudi da izađe na kraj sa napetim porodičnim odnosima i nasilnom okolinom u njegovoj novoj školi, ali i da se ponovo poveže sa svojim starijim bratom (Jack Reynor). Međutim, jednog dana ugleda nju – misterizonu prelepu devojku (Kelly Thornton), koja stoji preko puta njegove škole i posmatra okolinu. Dolazi na ideju da joj priđe i kaže kako mu je potrebna devojka za snimanje muzičkog spota njegovog benda. Zbog toga mora da oformi bend sa momcima iz škole, a u toj devojci dobija nepresušnu inspiraciju.
Reditelj i scenarista Džon Karni se u ovom filmu bavi neograničenim mogućnostima adolescencije, ali i problemima koje ona donosi. Priča se odvija oko dečaka, devojke i neodređene budućnosti, što znači da je Sing Street film o dečaku koji otkriva svoj identitet, o devojci sa tragičnom prošlošću i o budućnosti u kojoj ništa nije čisto i jasno. Dečak ima problematičnu porodicu i snove da radi nešto u svom životu, iako nije sasvim siguran šta to nešto znači. Što se tiče budućnosti, jedino je jasno da, ukoliko se nešto drastično ne promeni, pratiće dobro poznate monotone i neispunjene staze kojima su gazile generacije pre njega.
Posredno, autor se bavi i društvenim uslovima u Dablinu tokom osamdesetih, kada je puno ljudi emigriralo u Englesku u potrazi za poslom. Iako niko sa sigurnošću nije znao kakva ga sudbina tamo čeka, svi su imali stav da je svuda bolje nego u Irskoj. Oni koji ipak odlučuju da ostanu moraju drastično da smanje kućni budžet, a zbog toga brojnoj deci biva uskraćeno dobro obrazovanje. Naravno, ako već ima varnica u kući, one budu mnogo veće i mnogo češće.
U takvim teškim vremenima, Konor pokušava da pronađe sebe. Živi u nesigurnoj sadašnjosti sa pogledom na sumnjivu budućnost, dok se bori sa posledicama finansijke neprilike njegove porodice. Njegov jedini izlaz je muzika, magični muzički spotovi na televiziji i upoznavanje sa muzikom raznih bendova koje mu snobovski predstavlja njegov brat. Konor prisvaja njegova mišljenja i shvata da ga privlači futuristička muzika. Međutim, ima probleme u školi, koja više obraća pažnju na oblačenje nego na obrazovanje, a tuče i vršnjačko nasilje se ignoriše jer dečaci moraju postati muškarci.
Sing Street je pun nostalgije, najviše prema muzici, i predstavlja izvrsnu posvetu vremenu kada su spotovi polako preuzimali primat u odnosu na radio i kada su se ploče počele povlačiti u korist kaseta. Međutim, film se samo zasniva na nostalgiji, jer autor dozvoljava svojim likovima da dišu, umesto da budu samo reprezentacija prošlih vremena. Autorova empatija prema ovim likovima nema granice i dozvoljava im da se razviju na svoje načine. Ono što akcentuje je činjenica da je razumevanje druge osobe jednako bitno kao otkrivanje sebe.
Ono što najviše utiče na naše likove je muzika. Karni je izvrsno koristi kao način da komumicira sa publikom i da prikaže šta se dešava u životu ili u glavi naših junaka. Muzika njihovog benda varira i evoluira kako likovi otkrivaju popularne bendove, ali vremenom postaje nešto jedinstveno i njihovo – dosta popa, manje elektronike i dosta ličnog iskustva u napisanim tekstovima. Njihova muzika, tačnije evolucija njihove muzike, se najbolje ogleda u Konorovom konstantnom menjanju stajlinga.
Sing Street je šarmantan feel-good film sa sjajnom muzikom, simpatičnom glumačkom ekipom i skoro opipljivim optimizmom, kome ni prepoznatljiva formula ne smeta da ga ispratite sa osmehom na licu.
moja konačna ocena: 8/10