Vaša ocena filma:

Kazahstan, ili filmska Nedođija, potpuna nepoznanica na filmskoj karti svijeta za nezahtjevnu publiku koja jedine informacije o toj zemlji ima samo iz komedije Borat, a za one gledatelje željne jednog posve drugačijeg film(ofil)skog iskustva, evo jedan savršeni primjer te egzotične kinematografije koja ima vrlo dobar kvalitet s obzirom na količinu snimljenog materijala. Shal se temelji na knjizi Ernesta Heminveja Starac i More.

Kasym je pastir u poodmaklim godinama u zabačenom selu na skromnom imanju gdje se miješaju neimaština i seoska idila. Našem junaku je dosta i to da ima za osnovne životne potrebe što ga čini sretnim, a sa njim stanuju osramoćena (čitaj: bez muža) kćerka i nezadovoljni unuk Seytanbek. Dašak luksuza mu donosi gledanje nogometa na televizoru iz prošlog stoljeća dok se unuk igra na PSP, a nogometna lopta stoji nedirnuta nasred dvorišta uz Kasymove komentare da od tih modernih igračaka nikad ništa dobrog, mani se gluposti i namjesti antenu, Messi puca penal Casillasu. Uobičajeni tinejdžersko-odrasli odnosi.

Seytanbek ima želju za nastavkom školovanja u gradskoj sredini, te Kasym nevoljko prihvaća još jedan posao čuvanja ovaca od strane lokalnog poduzetnika da bi zaradio dodatni novac za unuka iako se ne slaže sa njegovim pogledima i planovima i nije u najboljem zdravstvenom stanju. Ovce su za njega ne samo životinje i izvor zarade već braća, sestre i djeca, njegova nogometna (dok označava bijelom bojom broj deset na crnoj ovci, Kasym nostalgično uzvikne: Edson Arantes do Nascimento! – Tko, djede?! – Pele, crni Bog nogometa. Ovi današnji igrači su pravi klaunovi.) ekipa. Ima i jedna ovca koja hramlje, a nadimak joj je – Garincha! Nevjerojatno hehe! Jašući kreće na put sa stadom duboko u stepu na ispašu i putem se izgubi – malo zbog magle, malo zbog senilnosti, a tamo ga, u koljevci života i smrti, čekaju prvi snijeg, lovci, vukovi, smisao postojanja.

Scenarist i redatelj Ermek Tursunov (također i uspješnog Kelina iz 2009., film mimike, bez ikakvih dijaloga), čvrsto i vješto upravlja svojim akterima i događajima. Kako se mijenja mjesto i vrijeme radnje (dan, selo, poraga, stepa, noć), mijenja se i atmosfera koja sa lakoćom prelazi iz dokumentarne forme preko intimističke drame do napetih situacija sa akcijskim i humorističnim trenucima. Autoru je svejedno da li je to steadicam (kakav fini baš fini prilaz kamere), handycam ili bilo koji kutovi snimanja koji su majstorski pogođeni jer potreban je veliki entuzijazam i talent da se snimi nešto poput ovoga, i to samo sa kazahstanskim seljacima u naslovnim ulogama (mislim da neki kozački Lee Strasberg i njegova škola Metode vjerojatno ne postoje, op.a.), ostvarenje prožeto univerzalnim motivima vjere, sukoba generacija, prolaznosti, života i smrti.

Simbolika se očituje kroz cijeli film. Scene o snovima, gdje glavni glumac u liku malog dječaka ne može doći do svoje majke u dvorište kroz zaključanu drvenu ogradu, su postavljene u stilu Trirovog Dogville i predstavljaju početak i kraj životnog ciklusa, vukovi i ovce kao Jin i Jang, priroda koja daje i uzima, ali upravo to radi i Kasym – žrtvuje ovcu kako bi se spasio, a kasnije daje sve od sebe da zaštiti svoje stado, a možda je moglo i drugačije. Prije ove velike avanture bila mu je ponuđena ogromna svota od strane lovaca da bude vodič što naš junak odbija, a to nam dosta govori o njegovom karakteru. Kasnije kad nastupe opasnosti i putevi im se nađu na križanju, u stepi u razgovoru sa jednim od lovaca saznajemo da Kasym i ‘nije baš najbolji vjernik jer se ne moli često i ne zna sve molitve napamet’ dok lovac misli da će sve biti ok jer on je sudjelovao sa ogromnim novcem u izgradnji džamije, pa misli da će biti pošteđen. Big mistake! Bog je otišao na godišnji odmor, ali ne u Kazahstan.

Na originalan način je obrađena i jedna od uvijek aktualnih tema, ona o sukobu generacija, stariji i mudriji Vs. nezreli koji ništa ne znaju. Kasym nailazi na napušteno vozilo, skida sa leša odjeću da se može utopliti, uzima upaljač da ne pali više vatru po pećinama poput pračovjeka i uz komentar: Kakva sve sranja ljudi donose sa sobom u stepu, ostavlja iza sebe – GPS navigaciju! Old school. Upravo to je i naturščik upečatljivih crta lica, Erbulat Toguzakov u maestralnoj ulozi Kasyma.

Primjećujem da nitko od tzv. velikih kritičara nije uzeo pod zub ovo ostvarenje. Sigurno su bili zauzeti uvlačenjem tadašnjem (ne)zasluženom osvajaču Oskara, talijanskom La Grande Bellezza. Prije na festival gdje su kuće od čokolade, a piće besplatno nego u divljinu. Samo da su pogledali kratku, ali efektivnu uvodnu špicu u stilu holivudskih akcijskih trilera koja je čista suprotnost ostatku filma. Prava pljuska industriji snova i satelitima. Ipak, film je mogao biti malo kraćeg trajanja i površno je obrađen Kasymov odnos sa kćerkom, a o (polu)amaterskoj glumi sporednih likova bespredmetno je razgovarati, ok su to odradili.

Starac i stepa je ostvarenje nadarene filmske ekipe koje prelazi regionalne okvire i nalazi svoj put do filmofila. Dobar posao u Kazahstanu.