Selma (2014)

Afroamerička rediteljka Ava DuVernay (Ava DuVernay) skrenula je pažnju američke, pa i svetske filmske javnosti, činjenicom da je njen (tek) drugi dugometražni film nominovan za Oskara, i to u onoj najprestižnijoj kategoriji Best Motion Picture (najbolji film). Sam scenario je delo malo poznatog Paula Webba. Autor je na nenametljiv način napravio autentičnu rekonstrukciju događaja koji su sredinom 60-ih izazvali ozbiljan politički potres u građanskom društvu Amerike.

Početak nas upoznaje sa apsurdnom istinom. Propovednik Dr. Martin Luter King Jr. dobija Nobelovu nagradu za mir 1964. godine. Na njegovu žalost, on ni izbliza ne uživa takvu popularnost u otadžbini, osim kod tzv. obojenog afroameričkog stanovništva. Pratimo napore ovog umnog čoveka, osvedočenog intelektualca, u borbi protiv rasističkog zakona koji je ljude tamne boje kože tretirao kao građane drugog reda, bez prava glasa, bez mogućnosti da sami odlučuju o svojoj sudbini, da sami kroje budućnost svojih porodica.

Istorijske činjenice kazuju da je borba protiv režima trajala niz godina, da je to u neku ruku bio proces u kome su Afroamerikanci mukotrpno osvajali prava dostojna slobodnog čoveka. Filmska radnja se fokusira na buran period od 3 meseca, tokom 1965. godine, kada je Dr. Martin Luter King Jr. predvodeći Pokret za građanska prava, u saradnji sa svojim istomišljenicima organizovao nadaleko poznate marševe u američkoj saveznoj državi Alabama. Sugestivnoj rediteljki polazi za rukom da nam dočara tenzije, uskovitlane strasti lokalnih političara, pa i samog američkog predsednika Lindona Džonsona.

Faktografskim beleženjem svih važnih dešavanja prikazanih u filmu, publika dobija sve neophodne informacije o potresnom vremenskom periodu na koga svaki časni Amerikanac (bez obzira na boju kože) ne sme biti ponosan. Naprotiv. U pojedinim segmentima iskorišćeni su arhivski snimci, što je pun pogodak. Dokumentarno-istorijska građa ovde je prikladno uklopljena sa šokantnim kadrovima brutalne policijske represije (upotreba slow-motiona ovde dobija na značaju). Time je na efektan način prikazano stanje američkog društva šezdesetih godina prošloga veka. Naravno kada se radi o gorućem problemu rasizma.

Selma 2

Ono što je posebno vredno hvale, jeste energičan osvrt rediteljke na sistem koji funkcioniše na bazi precizno razrađenih aparata vlasti. U jednom kadru vidimo i J. Edgara Huvera, čoveka zaduženog za obavljanje nevidljivih, prljavih poslova. Lukavi šef FBI-a tražio je načine da osujeti borca za pravdu, tražeći njegove slabe tačke. Koliko je priča slojevita, pouzdan dokaz je da rediteljka nije ispustila iz vida ni privatni život propovednika, dajući nam na uvid poremećene porodične odnose Kingovih.

Nadahnuti govori Dr. Martina Lutera Kinga živopisno su preneti na veliko platno. To je bila udarna igla u borbi protiv režima koji im je uskraćivao pravo glasa. Nameće se konstatacija kako je odlična gluma u punoj meri doprinela da izbliza upoznamo jednu od najmarkantnijih ličnosti u novijoj istoriji mlade američke nacije. Britanac David Oyelowo (David Oyelowo) je pobrao komplimente, ali to nije bilo dovoljno da uđe u krug nominovanih za Osкara, za glavnu mušku ulogu (a kao nema više rasizma, barem nam tako govore, što je u ovom slučaju baš kontradiktorno).

Od ostatka brojne glumačke ekipe, vredi spomenuti Toma Wilkinsona(Tom Wilkinson), zbog korektnog tumačenja role američkog predsednika (pragmatičan tip koji vuče samo poteze koji su u interesu njegove političke karijere). Tim Roth (Tim Roth) je ubedljiv u interpretaciji guvernera Valasa, zakletog neprijatelja svih Afroamerikanaca (mržnja i sarkazam definišu njegov lik). Oprah Winfrey (Oprah Winfrey) je jedan od producenata, pa je stoga razumljivo što se izborila da dobije jednu manju ulogu u početnom delu filma.

Selma 3

Kapiramo da je namera filmadžija bila da se postigne i određeni komercijalni rezultat. Podaci sa Box Office signaliziraju nam da je za samo mesec dana prikazivanja, film ostvario zaradu od preko $46,000,000. Uopšte nije loše, ako imamo u vidu da je budžet za produkciju iznosio oko $20,000,000. Jedina zamerka odnosi se na brojne razvučene dijaloge, bolje reći polemike, što neminovno iziskuje visok stepen koncentracije od prosečnog gledaoca. S tehničke strane, sve je urađeno na profesionalnom nivou. Fotografija nam je priuštila dosta zanimljivih kadrova, oslikala emocije na licima potlačenih ljudi, spremnih da slede svog propovednika do konačne pobede.

Bez obzira što je povremeno prenaglašen dokumentaristički pristup u razvoju priče, ipak sam  mišljenja da ova istorijsko-biografska drama ima svoje adute. Univerzalna poruka o upornoj borbi za pravedne ciljeve i to nenasilnim metodama protiv ljudskog zla ukorenjenog u besmislenim zakonskim tvorevinama, deluje kao neko otrežnjenje koje nas odvodi u društvo gde vlada istinska ravnopravnost svih građana. Pojedina zajedljiva kritičarska pera tretiraju film kao ozbiljan politički pamflet, dovoljno zanimljiv samo pojedinim profilima publike. Kako god, smatram da se radi o jako dobrom ostvarenju koje vredi pogledati.

A Oskar? Teško je očekivati da dve godine za redom trijumfuju filmovi slično tematski opredeljeni. Stoga ću se zadržati na preporuci – obavezno pružite šansu filmskoj ekranizaciji uzbudljivih istorijskih događaja koji su duboko prodrmali konzervativni jug Amerike.

8/10

Autor: Boban Marković

Selma 4