Pusher II: With Blood on my Hands (2004)

If you fuck with me, I’ll fuck with you!

Kad je bal, nek’ je maskenbal – često se kaže. Upravo tom krilaticom sam se vodila kada sam predložila da troje ljudi napiše tekst o tri filma Pusher trilogije, da budu različiti autori, čisto da donesemo ovu sjajnu trilogiju na malo drugačiji i poseban način. Ja imam već par osvrta za filmove ovog režisera i ova trilogija nije mogla proći i bez mog suda. Predstavljanje najbolje Refnove trilogije smo počeli sa prvim delom, filmom Pusher iz 1996. godine, a sada je došao na red drugi deo.

Da rezimiramo, Pusher je trilogija filmova koja je lansirala karijeru odličnog danskog režisera i scenariste Nikolasa Vinding-Refna (Nicolas Winding Refn), a za koju se danas može reći da je iznad očekivanja i već dosta dobra. U prvom osvrtu smo vas uveli u priču, upoznali sa temama, sa glavnim protagonistima, i dok je lik Frenka nosilac u prvom delu, u ovom filmu se akcenat stavlja na njegovog najboljeg druga – Tonija (Mads Mikkelsen), sina cenjenog mafijškog narkobosa Vojvode. Toni je upravo pušten iz zatvora i odmah pokušava ponovo ući u igru kriminala koju jedinu poznaje. To će mu dodatno otežavati nerešeni privatni problemi – veoma poljuljan i hladan, skoro stran odnos sa njegovim ocem. Uz to, Toni u hodu saznaje da ima dete sa lokalnom prostitutkom Šarlot koja traži da on prizna dete i da plaća alimentaciju.

Iako je preplavljen problemima i nesređenim odnosima, Toni se poslovno poveže sa narko-bosom Milom (Zlatko Buric), za koga isporuči veliku pošiljku heroina što, pogađate, dodatno sve žestoko zakomplikuje. Po mom utisku, ovaj deo je čak bolji od prvog, kultnog dela, po skoro svim segmentima. Po priči, po razrađenosti iste, po dinamici, po prikazanom nasilju, po samom glavnom protagonisti koji je mnogo dopadljiviji i intrigantniji nego Frenk. Opet je Refn uz samu priču hajlajtovao i studiju karaktera, ovog puta malo blaže se obrušivši na kriminalne izrode. Toni ima i dobrih strana, ali jednostavno nema sreće. Opet je film snimljen ručnom kamerom, nabacano i brzo, akcentujući bitne stvari. Heroin je opet glavna droga koja pravi gorući problem.

Pusher 2 (2)

Međutim, osim Refna, svoj posao za ovaj film je najbolje odradio Mads Mikelsen. Publici koja ga je upoznala kroz ulogu iz hvaljenog The Hunt ili kroz prizmu sofisticiranog doktora Lektora u seriji Hannibal verovatno je neobično ga vidjeti u ovakvoj (ne)tipičnoj ulozi, obrijane glave, istetoviranog i kompletno golog u par scena. Ako uz to dodamo minimalizam scenarija, ali taman dovoljno da nam ga predstavi, i njegove uverljive facijalne ekspesije, dobijemo opet onog istog Madsa koga znamo iz već dobro poznatih i znanih uloga, samo stavljenog u drugačije okruženje. Jednostavno, ovakva glumačka veličina se ume snaći u svim sferama i to je za veliku pohvalu koju ne treba posebno akcentovati.

Šta drugo reći osim da Pusher trilogiju možete (da ne kažem morate!) pogledati i ako niste fan Refnovog režiserskog senzibiliteta koji ne odgovara svakome, ali sasvim sigurno uvek sa sobom nosi određenu dozu posebnog i nesvakidašnjeg kvaliteta u koji ne treba sumnjati i koji na kraju uvek ispliva, ma koliko možda i ne bio opšte prihvatljiv većini filmofila.[yasr_multiset setid=0 show_average=’no’]