Pearl (2022)

Pearl sa podnaslovom An X-traordinary Origin Story je psihološki slešer koji potpisuje Taj Vest u saradnji sa glumicom Mijom Got koja ponovo tumači i glavnu ulogu. Ovaj film služi kao prethodnik filma X (2022) i u njemu pratimo „origin story“ starice koja je glavni negativac u pomenutom filmu. Premijerno je prikazan na festivalu u Veneciji trećeg septembra, a u bioskopsku distribuciju je pušten posredstvom kompanije A24 16. septembra. Treći deo franšize sa radnim nazivom MaXXXine je trenutno u produkciji.

Radnja je smeštena u 1918. godinu i pratimo Perl (starica u filmu X), mladu i ambicioznu devojku koja žudi za glamuroznim životom plesačice iz filmova, ali joj je realnost život na izolovanoj porodičnoj farmi – njen suprug ratuje u Evropi, prinuđena je da brine o svom bolesnom ocu i često se sukobljava sa svojom pobožnom i strogom majkom. Zaplet nastaje kada čuje da će se u lokalnoj crkvi održati izbor za plesačicu koja će u sklopu plesačke trupe putovati državom i Perl odlučuje da se prijavi po svaku cenu.

Nakon svega nekih šest meseci od predstavljanja filma X Taj Vest nam predstavlja prikvel koji je smešten na istoj teksaškoj farmi šezdeset godina ranije. U prvom filmu Perl je ostarela farmerka čiji su ubilački instinkti naizgled raspaljeni samim pojmom mladosti i svim slobodama i mogućnostima koje mlad čovek ima. Perl je prilično intrigantni negativac, a u ovom filmu shvatamo i da je iznenađujuće žalostan – taj budući masovni ubica je zarobljen na farmi i čezne za slobodom i mogućnostima koje joj mladost može (ili bi bar trebalo) pružiti.

Ovaj film nije tako efikasan kao njegov prethodnik, što je i logično jer je nešto sasvim drugačije od njega – ovde su ciljevi i tehnika izrade daleko jednostavniji u smislu likova, narativa i tona. Vest se u prethodnom filmu igrao sa zapletom i estetikom horor filmova iz sedamdesetih, dok je ovde estetika karakteristična za tzv. tehnikolor melodrame iz pedesetih. Tom metodom nas Vest pogađa svetlim, bogatim pastelnim bojama i gotovo neprirodnim obiljem svetla još od prvog kadra – kuća koja će biti mesto užasa nam izgleda živopisno žuta naspram plavog neba, divna i idilična.

U suštini, jedan od problema svake vrste origin priče glavnog antagoniste u slešeru jer što, u određenoj meri, znamo tačno šta će se desiti, a u pogledu specifičnosti koje možda nisu jasne veliko je pitanje da li želimo ili čak moramo da znamo te detalje. Upravo je misterija nekoga poput Perl u prvom filmu deo onoga što takvog zlikovca čini tako zastrašujućim. Ovde shvatamo da je njena žudnja za uzbudljivijim životom zajedno sa određenim psihološkim predispozicijama za ludilo teraju da počini krvoproliće.

Perl u budućnosti ubija jer je ona, otvoreno rečeno, psihopata čiju ljubomoru i bes pokreću neki mladi ljudi puni života i seksualne slobode. U ovoj priči postavljenoj na početak njenih ubilačkih puteva, ona ubija jer niz pritisaka i razočarenja izazivaju njenu frustraciju i bes otkrivajući da je psihopata. U smislu priče, film je putovanje ka unapred određenom i utvrđenom zaključku i ništa što naučimo tokom njegovog trajanja nije nešto nismo znali od samog početka.

Mia Got je definitivno razlog što ovom filmu treba pružiti šansu. Njen lik je u početku subverzivno slatki i naivni devojčurak, da bi kada nasilje počne postala zlokobna kada se smeje ili tuguje sa momentima ubilačkog besa. Nema sumnje da je ovo jedna veoma posvećena izvedba i da Mia Got savršeno razume ovaj lik (nije bez razloga potpisana i kao scenarista), ali na momente deluje kao tragikomična kreacija koja svoje snove shvata ozbiljno, ali joj isti izmiču zbog okolnosti u kojima živi. Zbog toga je lik Perl višeslojan i ljudski uprkos njenoj sklonosti ka zlu.

Pearl je zanimljivo stilizovana origin priča antagonistkinje horora X (2022) koja je, umesto očekivanog slešera, kombinacija uvrnute psihološke porodične drame i studije lika tužnog autsajdera.

moja konačna ocena: 7/10