Nightcrawler (2014)

Znate onaj osećaj kada čekate neki film dugo, nekada i predugo, i kada ga konačno pogledate on ne ispuni vaša očekivanja ili vas dosta razočara? E upravo baš takav NIJE ovaj film. Ovaj film ne da je samo ispunio očekivanja gledaoca (ma kakvi god oni bili!) nego nam je pokazao brutalno iskren uvid u današnji svet medija i ekspolataciju senzacionalističkih vesti. Po mom utisku, radi se o filmu koji će za otprilike deset godina dobiti kultni status, kakav npr. ima Taxi Driver sa kojim pojedini povlače paralelu. Ja ne mislim u svom osvrtu to da uradim jer su likovi u oba filma toliko različiti i nemaju ama baš ništa zajedničko, ali je dosta slična premisa oba filma.

Priča prati Luisa Bluma (Jake Gyllenhaal), čoveka u ranim tridesetim, koji živi u Los Anđelesu i preživljava od danas do sutra baveći se sumnjivim poslovima. Najčešće su u pitanju sitne ili krupne krađe koje ga vode do još sumnjvijih poslodavaca od kojih često traži stalno zaposlenje uverljivom slatkorečivošću, ali bezuspešno. Jedne večeri Luis slučajno prisustvuje saobraćajnoj nesreći i pada mu na um da se i on oproba u onome što ga je instant privuklo, a to su nezavisni kamermani koji snimaju razne nesreće i ubistva i onda prodaju te snimke kablovskim stanicama za vesti. Luis polako počinje da uči i snima razne nesreće koje prodaje jednoj televizijskoj kući, ali njegov apetit počinje da raste, a on se polako, ali sigurno pretvara u neutaživog sociopatu.

Ovaj mračni triler zamotan u sjajni omot na momente satiričnog kritičkog osvrta na društvo je režirao Den Gilroj (Dan Gilroy), inače poznatiji kao scenarista, a ovo mu je režiserski prvenac. Naravno, ne treba napominjati da je on napisao i scenario. Prethodno je poznat po radu na filmovima kao što su The Bourne Legacy, Real Steel ili The Fall. Pisanje scenarija je očigledno doveo do savršenstva, a samo možemo da se radujemo njegovim budućim rediteljskim projektima. Film je čak na momente zabavan, ima tu neku satiričnu notu, dovoljno je dinamičan, tempo praćenja radnje ne opada ni u jednom trenutku, veoma je intrigantan, na mračan i turoban-psiho način, pratimo sve bolesniju motivaciju glavnog lika koja prerasta u nešto užasavajuće za nas posmatrače.

Nightcrawler 2

Njegov lik nije užasnut nijednom situacijom, nijednim delom, nijednom nesrećom, ne preza ni od čega. Ovo je definitivno veoma uznemirujući film kome je dubinska pouka da prosvetli jer se radi o nečemu što nije strano ni iznenađujuće u svetu danas. Režiser nam je probao približiti šta se sve dešava iza udarnih vesti i kako se dolazi do njih. Pokušao nam je kroz građenje glavnog lika u sociopatu približiti kako neki ljudi zaista gaze preko leševa da bi dobili nešto najbolje, najekskluzivnije, ne obraćajući pažnju na cenu koju uglavnom drugi (nevini) plaćaju za njih. Primer metafore za nedostatak emocija je što tokom 117 minuta trajanja filma nema nijedne scene sa poljupcem, niti bilo kakve druge ljudske bliskosti ili topline.

Odavno nisam gledala ovakav lik predstavljen tj. odglumljen na ovaj način. Ja sam zaista zadivljena. Ne pričam o kompleksnosti karaktera već o kompleksnosti načina na koji je izneo ovakvu nezahvalnu ulogu – hladnog i bezosećajnog sociopate. Nema puno emocija da se sa njima radi, a on je pružio performans kao da ima. Kada sam prvi put gledala Džejka Gilenhala u Donnie Darko nisam ni slutila da će za 10-15 godina izrasti u glumca ovako kvalitetnog kalibra. On je izgleda, kao i njegov lik u ovom filmu, neutažive glumačke žeđi. Posle odličnih uloga u Prisoners i Enemy, gde je takođe glumio mračnije karaktere, na red je došao toliko mračan karakter da ja ne znam kako ga je toliko upečatljivo odglumio.

Posebna je činjenica da njegov lik nema emocije. Nikakve. Njegov lik ni u jednom trenutku ne oseća kajanje, nema nimalo saosećanja ni sa kakvom ljudskom nesrećom, nema empatije, nema straha. Jedine emocije, gnev i bes prema samom sebi, pokaže na momenat, na par sekundi, u sceni u kupatilu kada razbija ogledalo u paramparčad. Na polovini filma ide njegov maestralni monolog i demonstracija sile njegove glumačke veličine kada svojoj direktorki objašnjava neke stvari. Ima još mnogo upečatljivih situacija, ali ne mogu sve da nabrojim, zaista performans vredan Oskara ili bar nominacije.

Nightcrawler 3

U ostalim ulogama su Rene Ruso (Rene Russo) koju je ovaj film digao iz mrtvih i, za svoje godine, ova dama se jako dobro drži. Odlično je odglumila svoj lik koji se, na kraju krajeva, i ne razlikuje puno od našeg antijunaka. Jedna mala trivija, relativno bitna, je da je režiser filma inače oženjen njome, a gledajte slučajnosti – ona glumi u ovom filmu glavni ženski lik. Spomenuću još Kevina Rama (Kevin Rahm) kao jednog od moralnijih producenata u televizijskoj stanici i Riz Ahmeda (Riz Ahmed) kao Rika, beskućnika koga je naš Luis dobrano iskoristio kao svog asistenta i koji je, priprimajući se za ulogu, radio sa pravim lovcima na nesreće.

Film koji će vas zainteresovati i zaintrigirati na prvu, film koji će vas na momente čak i zabaviti, film koji će vas uznemiriti, a možda čak i osvestiti kada vas navede na razmišljanje. U svakom slučaju, lično, posle Snowpiercer-a, najbolji film godine bez ikakve sumnje i svakako vredan vaše pažnje i utrošenog vremena.[yasr_multiset setid=0 show_average=’no’]

Nightcrawler 4