Naked (1993)

Be good. If you can’t be good, be careful.

Majk Li (Mike Leigh) je veoma cenjeni britanski filmaš koji je, uz nekoliko žanrovskih izleta kao što je Mr. Turner, poznat po filmovima koji se bave engleskom radničkom klasom, a kojima su najbitnije karakteristike promišljeni dijalozi sa oštrim replikama i jakom dozom cinizma. Film Naked svakako nije njegov najpopularniji projekat, verovatno ni najbolji, ali mi je najdraži jer obožavam karakteristički britanski humor i rasprave o filozofskim temama. Smeštam ga u isti koš sa filmom The Sunset Limited.

Glavni junak Džoni (David Thewlis) na početku filma beži iz Mančestera u London, kako bi izbegao probleme zbog nečega što je eskaliralo u seksualni napad. U Londonu se susreće sa svojom bivšom devojkom Luis (Lesley Sharp) i njenom cimerkom Sofi (Katrin Cartlidge). Nakon nekog vremena provedenog sa njima on se upušta u lutanje ulicama Londona i postaje neka vrsta beskućnika. Na ulici se susreće sa različitim ljudima i razmenjuje mišljenja i stavove sa njima – između ostalih tu su nasilni Škot sa svojom devojkom, radnik obezbeđenja prazne zgrade, čovek koji pati od nesanice i usamljena konobarica.

Naš glavni junak je nihilista u pravom smislu te reči, mizoginista, intelektualac sa brojnim teorijama i mišljenjem o svemu, od seksa, pa do religije. On je vrtlog emocija i rečitosti koji je povremeno surov prema ljudima na koje nailazi, pre svega jer ih smatra dosadnim. On ima sposobnost da bude šarmantan, ali ubrzo sledi ponašanje koje dovodi do različitih reakcija kod njegovih sagovornika. Opisao bih ga kao intelektualnog napasnika, koji ostavlja žrtve nakon svakog razgovora.

Posebno se ističe njegov cinizam vezan za Veliku Britaniju i film je upravo jedna sumorna, realna, nenašminkana predstava ljudi iz nižeg miljea Engleske u devedesetim godinama prošlog veka. Kažem realna, jer sve deluje kao da je sniman dokumentarac o ovim ljudima, svaki lik je ubedljiv i postojan, kao i tehnička rešenja, poput rada kamere sa dosta (malo) prirodnog svetla. Ono što je najbitnije je da ništa u ovom filmu ne deluje lažno, veštački ili isforsirano, a primećuje se da su se glumci opustili i dosta dijaloga improvizirali.

Naslov Naked (Goli) je sjajan jer iz prve ruke predstavlja kakvi su likovi u filmu, a to se ne odnosi na bukvalnu golotinju, već na potpunu slobodu i golotinju njihovog duha. Oni su goli jer postoje momenti kada karakteri potpuno eksponiraju sebe kroz reči, eksplicitno su iskreni, vrše neku vrstu intelektualnog i emocionalnog striptiza pred drugim ljudima, a neretko se dijalog pretvara u monolog u kome druga strana nije ni potrebna.

Dejvid Tjulis u glavnoj ulozi je neverovatan, jednostavno je postao Džoni i potpuno ušao u film. Njegov lik je kičma čitavog filma i sve se odvija oko njega, a gospodin Tjulis je u potpunosti bio na visini zadatka. Naš protagonista kaže kako sve knjige ili rasprave ovog sveta nisu dovoljne da shvatimo okrutnost života i suptilno između redova govori kako je samodestrukcija logičan i najbolji izbor. Svakako je posvećeni performans Dejvida Tjulisa najbitnija stavka u filmu.

Naked je kombinacija crne komedije i drame sa socijalnim komentarima, koja se u potpunosti oslanja na nihilističke stavove glavnog junaka. Provokativno delo sa puno dijaloga koje je u isto vreme i euforično, ali i depresivno.[yasr_multiset setid=0 show_average=’no’]