There are certain crimes that are simply too cruel, too sadistic, too hideous to be forgiven.
Ako pročitam da određeni filmski ili serijski projekat producira Dejvid Finčer (David Fincher), to automatski znači da će isti biti dodat u watchlist-u. U saradnji sa majstorima iz Netflix-a, pre svega kreatorom serije Džoom Penholom, snimljeno je deset epizoda serije Mindhunter, kojoj je i pre distribucije najavljena druga sezona. Bazirana na istinitim događajima i istorijskim činjenicama, Mindhunter se sa pravom smatra jednom od najboljih serija iz prethodne godine.
Smeštena u sedamdesete godine prošlog veka, Mindhunter se bavi počecima primene biheviroalne nauke u posebno nasilnim policijskim slučajevima, tj. prvim pokušajima da se shvati um kriminalca koji je sposoban da primeni ekstremno nasilje u svojim delima. Akcenat je stavljen na psihologiju psihopata i serijskih ubica, čiji je broj tih godina doživeo procvat – novinski stupci iz dana u dan bili puni groznih slučajeva nasilja, građani su bili u konstatnom strahu, a policija se susretala sa nečim što do tada nije imala u praksi.
Serija prati tandem FBI agenata Holdena Forda (Jonathan Groff) i Bila Tenča (Holt McCallany), koji putuju širom države i vrše predavanja policajcima iz unutrašnjosti. Holden je posebno entuzijastičan za primenu psihologije prilikom rešavanja zločina, pa koristi priliku da razgovara sa serijskim ubicom Edmundom Kemperom, kako bi nešto iz tumačenja njegovih misli bilo naučeno i primenjeno. Bil je u početku totalno nezainteresovan za dodatne aktivnosti, ali vremenom shvata potencijalni značaj ove analize i priključuje se Holdenu. Njihov nadređeni u početku odbija osnivanje ove jedinice, ali im pruža šansu – tandemu se pridružuje Vendi Kar (Anna Torv), stručnjak za psihologiju socioapata, i novonastali trio aktivno kreće sa svojim istraživanjima…
Serija se bazira na knjizi Mindhunter: Inside the FBI’s Elite Serial Crime Unit, koju je napisao bivši FBI agent Džon Daglas. Lik Holdena Forda se usko bazira na njemu, pa se slobodno može reći da gledamo seriju o počecima poduhvata Džona Daglasa i svim teškoćama sa kojima se suočavao. Gospodin Daglas je danas izuzetno cenjen stručnjak sa nekoliko knjiga koje imaju primenu u svim sferama policijslog posla, ali je tokom sedamdesetih uglavnom nailazio na nerazumevanje. Svakako, čovek koji organizuje sastanke sa najozloglašenijim ljudima tog vremena mora nailaziti na ekstremno podeljena mišljenja o tome.
Zbog navedenog se može reći da je agent Holden Ford centralni lik serije. On je svakako karakter koji je najviše razrađen i koga najviše posmatramo na ekranu. U početku je pomalo naivan, moglo bi se reći nevin školarac, bez previše iskustva i rezultata. Holden ima devojku Debi (Hannah Gross), inteligentnu studentkinju sa progresivnim shvatanjima, i njihove interakcije, naročito razgovori o slučajevima, dodatno razrađuju Holdenov karakter. Nakon što mu misli sve više zaokupljuju istraživanja, njegov odnos sa Debi doživljava promene, kao i njegovo ranije ponašanje FBI agenta.
Holden pokušava da shvati um psihopata i ne bira metode za postizanje ciljeva, što postepeno dovodi do transfera – što više on ulazi u um kriminalaca, to se više taj proces odvija i u suprotnom smeru. Njegova istraživanja sve više utiču na svaki segment njegovog života, a njegov entizijazam i potreba za priznanjem često budu kontraproduktivni i čitav tim suoačavaju sa rizikom. Džonatan Grof koji tumači Holdena je izvanredno predstavio postepeno starenje svog lika pred našim očima – njegovo ponašanje, govor tela, stavovi i gestikulacija se menjaju iz epizode u epizodu.
Sa druge strane, o njegovim kolegama Bilu i Vendi ne saznajemo previše. Bil ima suprugu i usvojenog sina koji ima problema sa govorom. Njegov brak i porodica nisu previše razrađeni, a to se posebno odnosi na njegov problematični odnos sa sinom. Jednostavno, postoji dosta toga što ne znamo o Bilu, koji je svakako intrigantan lik. Verujem da će u narednim sezonama biti više razrađen, kao i lik Vendi. Od nje uglavnom saznajemo postupke vezane za istraživanje i prikupljanje podataka, a privatni podaci se svode na spremnost da napusti akadamski rad zbog karijere u FBI.
Moram priznati da me je psihološko analiziranje kriminalaca kupilo iz prve. Prikaz ranih početaka kriminalne psihologije, njen razvoj, kao i načini na koji je primenjuju prilikom rešavanja užasnih zločina su, u saradnji sa sporogorećim dramskim tempom, postigli pun pogodak. Šarena ekipa likova, među kojima se ističe nekoliko zloglasnih kriminalaca (koji su bolje razrađeni od Bila i Vendi) i izvrsno napisan scenario vas prosto teraju da nastavite sa gledanjem ili da iščekujete novi intervju, iako spor tempo nekima može biti odbojan. Dijalozi sa ubicama su napisani po transkriptima sa originalnih istraživanja, što je jedan od dokaza koliko je autorski tim bio dosledan i ozbiljan u svom poduhvatu.
Prvu sezonu je režiralo četvorica režisera, među kojima se svakako izdvaja Dejvid Finčer, koji potpisuje četiri epizode. Čitava serija odiše karakteristikama njegovih radova sa izvrsnom kinematografijom, hladnom i pomalo sterilnom atmosferom, pažnjom na detaljima i dramatičnim efektima koji ostavljaju utisak jasne vizije i samopouzdanja. Muzika, koju potpisuje Džejson Hil, je dosta mračna poput radova Trenta Reznora i uspešno stvara nelagodnost u određenim scenama. Spomenuću i nekoliko hitova iz sedamdesetih, koje ćete verovatno potražiti na internetu nakon gledanja epizode. Pozitivno me je iznenadilo što serija nije krvava kao što sam očekivao, ali postoji nekoliko scena koje fino dočaravaju materiju kojom se istražitelji bave.
Mindhunter je pravi biser od serije koji izvrsno kombinuje početke kriminalne psihologije, upečatljive likove i vizuelni majstorluk Dejvida Finčera – jedva čekam drugu sezonu. [yasr_multiset setid=0 show_average=’no’]
https://www.youtube.com/watch?v=7gZCfRD_zWE