Just because people aren’t getting sick anymore , doesen’t mean that the world is completely right again.
Čim se pojavila najava filma, znala sam da ću nešto napisati o istom. Razloga je više, a najbitniji je svakako moja subjektivna privrženost mlađem Afleku (Casey Affleck) koga neizmerno cenim kao glumca. Ovim filmom se predstavlja i u režiserskom i scenarističkom svetlu što, priznaćete, za sada jako dobro ide braći Aflek.
Bliska budućnost. Nepoznat virus je za kratko vreme zbrisao skoro svu žensku populaciju sveta. Razoren je sav društveni i socijalni poredak, a svet je u haosu. U centru zbivanja su roditelj i dete, koji preživljavaju po brdima i planinama udaljenim od civilizacije. Kako priča odmiče, saznajemo da se radi o ocu i ćerki, 11-ogodišnjoj devojčici, veoma retkom fenomenu. Otac krije da ima devojčicu, šiša je na kratko, oblači je u dečaka, sve da bi je zaštitio od nakaradnog sveta u kome trenutno žive, a koji je postao prava opasnost za ženski rod.
Uvodna scena koja traje 10+ minuta može (nažalost, verujem i da hoće) odvratiti mnoge od daljeg praćenja filma, jer nema nameru da zaintrigira gledaoca na prvu nego da nas polako uvede u neraskidivu vezu oca i ćerke, na čemu se i zasniva sam film. Light of my life ima i apokaliptični ton, film je i survival drama sa elementima trilera (ne nedostaje napetosti i iščekivanja), ali je ovo prvenstveno priča o bezuslovnoj ljubavi oca i ćerke. Pratimo njihov odnos, koji polako evolvira, kao što i oni sazrevaju u nametnutim životnim iskušenjima.
Ne mogu da se otmem utisku da se Kejsi ovim filmom na neki čudan način izvinjava i iskupljuje određenom ženskom delu populacije, koja ga ne voli zbog optužbi za seksualno uznemiravanje (koje opet nisu dokazane, ali mu stoje nad glavom). Bilo kako bilo, napravio je odličan film i u režiserskom i scenarističkom pogledu, koji će verovatno dobijati na vrednosti kako vreme odmiče. Mnogi se sigurno neće složiti sa mnom, kako publika, tako i pojedini kritičari, jer ovako postavljeni i izvedeni filmovi retko nalaze na odobravanje svih i uvek su rizik. Meni je to samo plus, jer nije igrao na siguricu.
Oca koji će uraditi sve, pa i nemoguće da bi zaštitio svoje dete, od svega i svih, glumi Kejsi Aflek, mlađi brat mnogo popularnijeg Bena. Ranije smo se uverili u njegove glumačke veštine (npr. Manchester by the Sea), naravno da je i u ovom filmu dao najbolje, a tokom teksta sam više puta pohvalila njegov rad u svakom smislu, tako da se ću ovde stati sa pohvalama.
Mlada Kanađanka, Anna Pniowsky je pravi mali filmski dragulj koji će tek zasjati. Njena uverljivost kao Rag, sputane devojčice kojoj nije dozvoljeno da normalno odrasta, je fantastična, a njena dečija zaigranost i naivnost koje svakako ima daju posebnu draž, tačnije verodostojnost njenom liku. Elisabeth Moss, koju su u trejleru pompezno najavljivali, se pojavljuje u tek par scena kao flashback i skoro joj i ne vidimo lice, tako da je njeno pojavljivanje u filmu čisto usputno i svakako ne za preteranu analizu.
Ova sporogoreća survial drama možda i jeste neki mix filmova The Road (atmosfera, ton, veza oca i deteta) i Leave no Trace (vizuelnost), čak je nešto i ukrao od Children of Men i razradio tu ideju u drugom smeru, ali je sa druge strane zaseban i jako solidan autorski prvenac odličnog Kejsija Afleka sa poluoriginalnom premisom koji nikako ne smete propustiti.[yasr_multiset setid=0 show_average=’no’]
https://www.youtube.com/watch?v=t0yQVX5flP4