Joheunnom Nabbeunnom Isanghannom/ The Good, the Bad, the Weird (2008)

Na dalekom istoku, negde u Mandžuriji tokom 30-tih godina prošlog veka, pratimo avanture trojice Korejanaca u nadmetanju koje ima za cilj da se dođe u posed mape. Stare, pomalo izbledele, ali jako dragocene, s obzirom da otkriva lokaciju davno sakrivenog blaga. Tae-goo (Čudni) je dobrodušni lopov kome polazi za rukom da ukrade mapu od japanskih državnih činovnika, tokom tipične razbojničke sačekuše. Vođa odmetnika, zloglasni Chang-yi ‘Loši) je plaćenik spreman na sve samo da se dokopa mape. Do-won (Dobri) je uporni lovac na ucenjene glave, kome će nepredviđene okolnosti omogućiti da se nađe na tragu obojici bandita.

Gubitak mape imaće za posledicu mobilizaciju jakih formacija japanske vojske (u to vreme Mandžurija i celokupna Koreja bile su pod japanskom okupacijom), s ultimativnim zadatkom da se obavezno povrati ono što je nesmotreno izgubljeno. Kada se vest o ogromnoj količini blaga munjevito proširi na Crnom tržištu, u trku kreće i opasna kineska banda.

Sjajni korejski režiser Dži-Vun Kim (Jee-Woon Kim) (A Bittersweet Life) stalno pomera granice tako što unosi sveže ideje i ubrizgava duh kreativnosti u sopstvenim filmskim projektima, nezavisno od žanrovskog opredeljenja. Ovog puta uradio je obradu Leoneovog vesterna na inovativan način, pridržavajući se, naravno, esencijalnog okvira originalnog narativa. Krajnji rezultat je pitko filmsko štivo u kome mogu da uživaju svi poštovaoci nekonvencionalnog akcionog žanra. Bravurozno režirane scene pucačine i jurnjave i maštovito osmišljeni fajtovi obogaćeni dobro poznatom akrobatikom koja je oduvek krasila azijsku kinematografiju, jednostavno nas drže u stanju povišenog nivoa pripravnosti, i to od bombastičnog uvodnog dela, pa sve samog raspleta, urađenog na malo drugačiji način u odnosu na ono na šta smo navikli u američkim vesternima.

The Good, the Bad, the Weird 2

Dinamična priča, sa brzom smenom kadrova, gde nam autor (i koscenarista) postupno razotkriva karaktere trojice glavnih junaka međusobno ukrštajući njihove sudbine. Par flešbekova bi ovde sigurno dobro došli, ali sugestivna režija ne robuje klišeima (poput kolega iz Holivuda), već sledi sopstvenu viziju. Posebno imponuje odlična montaža brojnih kadrova od kojih zastaje dah, pa akcija izgleda impresivno, iako nema skupocenih specijalnih efekata. Prikladna scenografija (uh kako je dobro oživljeno tzv. Crno tržište, sa jasnim referencama na vestern ikonografiju), u kombinaciji sa kitnjastom kostimografijom i vešto napravljenom šminkom, daju zajednički doprinos u stvaranju potrebnog dekora u kome pratimo obračune žestokih momaka.

Pretenciozno stvorena atmosfera Divljeg Istoka deluje baš simpatično, jer praktično ovde ništa ne fali. Tu su svi obavezni sastojci kao iz neke klasične priče sa Divljeg Zapada: voz, odmetnici, neustrašivi usamljeni jahač, lopov, regularna vojska, a naravno da ni pokretački faktor (u obliku basnoslovnog blaga) nije zanemaren. Makar jedan upečatljiv ženski lik po svemu sudeći bi dodatno začinio celu stvar, što je ovde ipak izostavljeno.

Ah, da ne zaboravim da pomenem sugestivne muzičke aranžmane koji su ispratili akcione sekvence, prožete sočnim humorom na korejski način. Kasting je suptilno odrađen, jer se nameće utisak da je svako dobio ulogu po meri. Stoga pohvale na račun nosioca glavnih rola. Bajung-hun Li (Byung-hun Lee) je verovatno najviše profitirao, obzirom da je u međuvremenu stekao status rado viđenog gosta u holivudskim blokbaster ostvarenjima. Konkretno meni se ovde najviše dopao Kang-ho Song (Kang-ho Song), tumačeći lik Čudnog na izuzetno dopadljiv način, nešto u stilu lopov mekog srca.

The Good, the Bad, the Weird 3

Posmatrajući ovu maštovitu obradu, nekako pada u oči da je stavljen akcenat na zabavni aspekt celokupne priče, a to može malo da zasmeta jer su svi akteri manje-više iskarikirani, pa tako poprimaju imidž  tipova koje baš i ne treba uzimati za ozbiljno. Realno gledano, to malo narušava mit o hladnokrvnim momcima misteriozne prošlosti u čije revolveraške veštine nismo sumnjali. Mala falinka, no razumljiva i definitivno prihvatljiv jer suštinski ništa ne menja.

Dakle, reč je o korejskom vesternu koji bez obzira što odstupa od nekih davno utvrđenih smernica, ipak ima svoje draži. Zahvaljujući prevashodno šmekerskoj režiji sa istančanim smislom za lagani humor, uz mnoštvo zanimljivih i maštovito prezentovanih detalja, ali i šarmantnim protagonistima, postoje više nego dobri izgledi da vas ova azijska vestern sprdačina osvoji na prvo gledanje. Ono što je nedvosmisleno jeste da smo dobili prvoklasnu zabavu, pa se moja preporuka svakako podrazumeva.[yasr_multiset setid=0 show_average=’no’]

Autor: Boban Marković