Fanovi horor filmova su upoznati sa pokretom novog francuskog ekstremnog filma (New French Extremity) koji se bavi skidanjem tabua u kinematografiji po pitanju nasilja, seksa i droga. Na ovom sajtu je do sada bilo reči o dva tipična predstavnika ovog talasa, Martyrs i Frontier(s), a ovo puta je pažnja posvećena jednom od prvih projekta francuskog režisera i scenariste Aleksandra Aže (Alexandre Aja) koji je nakon ovog filma dobio pozive holivudskih producenata za rad na američkim hororima.
Radnja filma je, uz sitne izmene, tipična za većinu slešer projekata. Aleksija (Maïwenn) putuje sa svojom drugaricom Mari (Cécile De France) kako bi posetila svoju porodicu na izdvojenoj farmi u unutrašnjosti zemlje. Nakon prvog susreta i odlaska na spavanje one shvataju da u kuću provaljuje nasilni, sadistički nastrojeni ubica (Philippe Nahon) koji teroriše sve ukućane i uzima Aleksiju za taoca. Njena drugarica Mari mora učiniti sve kako bi je spasila, ali takođe mora izbeći da i sama postane još jedna žrtva.
Bez ikakve sumnje se mora priznati jedna stvar – sa gledišta čistog konačnog produkta horora, straha, ovo je jedan od boljih horor filmova, ne samo francuske produkcije. Naizmenično se smenjuju akcione scene sa sporim napetim sekvencama, uz solidnu dozu jezivosti i šoka i sve to deluje kao jedna skladna i koherentna celina. Mana ovog tipa filma je što se ne ostavlja previše prostora scenaristima po pitanju same fabule radnje. Svaki film se pravi od određenog kalupa sa veoma malim izmenama, sa akcentom na postepenim dizanjem pažnje koja kulminira u svojevrsni krešendo pred sam kraj, pa je takav slučaj i sa ovim filmom.
Ono što generalno kvari utisak o projektu i ono o čemu se najviše priča je činjenica da je scenarista pokušao da uklopi i efekat misterije sa prilično neočekivanim obrtom koji je na kraju ispao poprilično diskutabilan i, po mom mišljenju, nepotreban. On je tipičnom slešeru pokušao da doda i dozu psihološkog trilera i delimično je uspeo u tome, ali svojevrstan podzaplet čini da pojedini ljubitelji horora završe sa gledanjem ovog filma sa lošim utiskom.
Scenario ima poveći broj rupa i zaista je diskutabilno šta je scenarista hteo u potpunosti da kaže. Sam završetak filma se može posmatrati na više načina, ali svaki način povlači sa sobom ponovno gledanje filma kako bi se eventualno sve nedoumice razrešile. Upravu tu se dolazi do najveće mane projekta jer koliko god puta se odlučili da u potpunosti shvatite scenario i radnju, jednostavno nećete uspeti u tome i većinu filma ćete odbaciti kao besmislen. Dalja objašnjenja su, nažalost, nemoguća bez iznošenja spojlera.
Što se tiče tehničke strane film je zaista ubedljiv i kvalitetan. Aleksandar Aža bez velikog budžeta pravi jedan vizuelno lep projekat sa efektnim scenama eksplicitnog nasilja i lepom fotografijom. Dosta pažnje je posvećeno režiji i zvuku i, uz sasvim zadovoljavajuću glumu, projekat je sa čiste audio/vizuelne strane pun pogodak. Posebno pohvaljujem pojavu Filipa Mahona, čoveka koji je slavu stekao u jednom od prvih filmova iz novog francuskog talasa, I Stand Alone, o kome se takođe pisalo.
Ukoliko ste fan efektnih horora sa ne baš jakom pričom ovo je definitvno pravi film za vas. Sa druge strane nešto zahtevniji gledaoci mogu biti odbijeni podzapletom i mini-obrtom i mogu završiti gledanje sa brojnim pitanjima na koja mogu dobiti odgovor samo od scenariste.
7/10