Die Nibelungen: Siegfried (1924)

Kad čujete ime Fric Langa (Fritz Lang) koji su prvi filmovi koji vam padnu na pamet? Bez ikakve sumnje su to veliki klasici Metropolis i M,  filmovi koji  su od ogromnog značaja za svetsku kinematografiju. Metropolis je i dan danas jedan od najboljih sci-fi filmova, dok je “M” jedan od najboljih krimi filmova sa ogromnim značajem za kasniji film-noir. Mnogima su to često i jedini filmovi od njega koje su gledali i često kad se spomene Fric samo se spominju ta dva filma, što za mene predstavlja podcenjivanje velikog majstora kom možda ta dva jesu najbolji filmovi, ali ima on još klasika koje obavezno treba pogledati. Jedan od tih klasika je “Nibelunzi” koji je podeljen na dva dela, prvi deo je “Zigfrid”, a drugi “Osveta Kremhilde”.

Nibelunzi:Sigfrid je crno-beli nemi film iz 1924. godine snimljen od strane nemačkog režisera koji nije samo režiju preuzeo nego je takođe zajedno sa njegovom tadašnjom suprgom Teom von Harbou napisao i scenario. Ona je inače zajedno sa njim takođe pisala scenarija za njegove najpoznatije i najbolje filmove. Ideja za ovaj film je došla od jedne nemačke pesme iz 13. veka.

Radnja filma prati princa Zigfrida koji je postao bolji kovač od svog učitelja. Skovao je sebi odličan mač na koji možeš pero pustiti da padne i ono će se prepoloviti. Zigfrid nema šta više naučiti i sprema se za povratak kući, ali slučajno čuje priču o princezi Krimhild i njenom bratu kralja Ginteru i on odlučuje da je poseti kako bi je zaprosio. Njegov ljubomorni učitelj je ljut jer je Zigfrid postao bolji od njega i namerno ga šalje pogrešnim putem na kom ga čekaju velike opasnosti. Zigfrid nakon dosta problema i peripetija stiže do dvorca kralja Gintera, ali mu tamo kralj zadaje poslednji zadatak koji će direktno uticati na njegovu dozvolu za eventualni brak sa princezom.

Pored Langa je jos jedan Nemac u dvadesetim godinama prošlog veka postao legenda za svetsku kinematogrfiju, a to je F.W. Murnau. Danas postoji fondacija pod njegovim imenom zahvaljujući kojoj mi možemo uživatu u klasicima kao što su Nibelunci. F.W Murnau fondacija je obnovila ovaj film od Frica Langa, za kompletan rad je bilo potrebno preko četiri godine i sedamnaest institucija iz devet zemalja. Jedina bitna promena je promena boje, jer pre je bio crno-beli film. Na jutjubu ga još uvek takvog možete i gledati, dok sam ga ja gledao u nekoj žutoj boji malo boljeg kvaliteta od onog crno-belog.

selmir 1

Fric Lang je jasno bio ispred svog vremena. Pre savremenih filmova prepunih specijalnih efekata bio je Langov Zigfrid i pre kompjuterskih specijalnih efekta Lang je imao efekte bez ikakvih kompjutera. Scenu kada mač seče pero na pola je stvarno snimljena uživo, bez efekata, i predstavlja sjajan kuriozitet za filmsku umetnost tog doba. Stvarno je neverovatno šta je čovek stvorio u dvadesetim godinama prošlog veka, kada je evropska kinematografija bila još vrlo mlada.

Lang nije štedeo ni pare ni trud za ovaj film. Jedan primer toga je zmaj protiv kog se Zigfrid odmah na početku avanture mora boriti. Taj zmaj nije minijatura kao što se čini on je i u stvarnosti ogroman, visok preko osamnaest metara. Rad ljudi iza kulisa je perfektan, a posebno ističem rad ljudi zadužen za maske i šminku. Film jednostavno ima sve što mu je potrebno. Trud koji je režiser uložio u film se i te kako isplati i Lang je sa ovim projektom stvorio jedan bezvremeni avanturistički i epski klasik.

10/10

Autor: Selmir Balić

selmir 2