The Congress (2013)

Uvek sam voleo pogledati filmove koji su drugačiji od drugih, koji poseduju dovoljno orginalnosti da se po njoj izdvoje ili su urađeni na nestandardan način. Takav jedan sigurno jeste i The Congress, film koji je režirao i scenario napisao Ari Folman (Ari Folman), o kome ništa do sada nisam znao, osim podatka da pre ovoga ima naveliko hvaljen animirani dokumentarac Waltz with Bashir. Takođe, film se delom zasniva i na noveli The Futurological Congress velikog majstora Stanisłava Lema, tvorca izuzetno poznatog Solarisa. Film je imao svoju premijeru na Kanskom festival 2013. godine.

Ari Folman se i ovde odlučio za animirani film, ali ne i u potpunosti. Naime, prva polovina filma je snimljena klasično, a onda prelazi u animirani svet, iz koga će još samo jednom do kraja izroniti i opet, poslednji put zaroniti. Ovo kao da mu nije bilo dovoljno, pa se odlučio da izmeša i žanrove tako da tu imamo sci-fi/dramu/triler/akciju. Naizgled, čini se pravi bućkuriš, ali svi elementi tog bućkuriša su tačno odvagani i daju odličan krajnji rezultat. Dobijamo izuzetno zanimljivu i nesvakidašnju priču, koja ispod površine predstavlja i jednu od najvećih kritika Holivudske industrije tj. same njene strukture i srži.

Robin Rajt (Robin Wright) igra izmišljenu verziju sebe, tačnije glumicu koja je u petoj deceniji života i živi u adaptiranom hangaru sa ćerkom i sinom. Nekada velika zvezda u usponu, sa nekoliko velikih hitova, tokom godina, svojim ponašanjem, odbijanjem određenih uloga i lošim izborom istih, došla je do toga da niko ne želi da radi sa njom. Dodatni problem je sinovljeva bolest, koja napreduje svakim danom i zasigurno će ga u konačnici ostaviti gluvim i slepim. Njen menadžer Al (Harvey Keitel) dolazi sa misterioznom poslednjom ponudom od Miramount studija. Novac joj i te kako treba i sa Alom odlazi do čelnika studija Džefa Grina (Danny Huston). Grin joj objašnjava kako ubrzo dolazi do promene same strukture filma i filmske industrije i kako je došlo novo doba gde studija neće zavisiti od glumčevih izbora i kaprica i raznih zanovetanja. Doba bez skandala, droge, seksa, odvikavanja, selebritija i svega onoga što se uvek vezivalo za glumce i film.

The Congress 2

Shodno tome, on nudi Robin da potpiše finalni ugovor i da je skeniraju. To znači da će biti snimljeni svi njeni izrazi, pokreti, osećanja i sve ono što nekoga čini glumcem. Dalje će kompjuter napraviti digitalni lik koji će glumiti u svim filmovima koje studio poželi da snimi. Ugovor je na 20 godina, a za to vreme Robin ne sme da glumi nigde, pa ni u školskoj predstavi u nekoj nedođiji Australije, kako je to Grin objasnio. Nakon određenog nećkanja, a pritisnuta nemanjem sredstava za lečenje sina ona pristaje. Dvadeset godina je prošlo, ugovor ističe i Robin je pozvana na Futuristički Kongres, u grad Abraham, ograničenu animiranu zonu, gde svi koji u nju uđu moraju da uzmu ampulu koja ih, tj. njihovu percepciju, pretvara u animirani svet i animiranu verziju sebe, a tu će se sve promeniti, ne samo percepcija.

Folman je, kroz zanimljivu strukturu filma, satkanu od raznih tipova žanrova, vizuelno bogatu i jaku, nekako suptilno, a opet, što se kaže u glavu postavio mnoga pitanja, izneo mnoge kritike, i dao nam svoje viđenje filmske industrije i društva uopšte, kako danas tako i u bliskoj i dalekoj budućnosti. Na kraju, sa svime time ostavio nas je da o tome razmišljamo dugo nakon gledanja filma. Ne samo da razmišljamo o onome što smo gledali i da se složimo sa njegovom postavkom ili ne, već nam je ostavio dosta toga da sami ugradimo u postavljenu strukturu i dođemo do krajnjeg zaključka.

Film prvenstveno kritikuje filmsku industriju i prikazuje je kao sistem uređen kao diktaturu, pa u neku ruku i robovlasništvo. U tom sistemu filmski studio na vrhu piramide filmskog sveta čvrsto upravlja celim tim svetom. U potpunoj kontroli su režiseri, scenaristi, kamermani, šminkeri i cela ta armija koja stoji iza jednog filma. Na kraju je tu beskrasjno more glumaca koji ugrađuju sav svoj talent i biće u projekat, tj. onoliko koliko istog poseduju, nastojeći da se izdvoje iz tog mora i zablistaju iznad površine. Oni koji u tome uspeju ujedno predstavljaju i jedinu stvar na koju studio ne može apsolutno da utiče. Oni koji to uspeju, imaju ono što drugi nemaju, a to je IZBOR. Upravo to u filmu studio želi da oduzme svim glumcima.

The Congress 3

Međutim, s druge strane kritikuje glumce i njihove agente, a prvenstveno one koji imaju IZBOR. S jedne strane, kritika se odnosi na njihovu gramzivost, ucenjivanje, posebno egoizam sa kojim postaju nemogući za saradnju u zahtevanju beskrajnih i neverovatnih uslova. Takođe kritikuje se i fanatična spremnost na sve moguće samo da se ostane mlad, tj. razne hirurške i sve ostale tretmane, gde u toj neprestanoj trci potpuno izobliče i unište sebe fizički i duhovno. Sa druge strane, kritkuju se i oni glumci koji su stekli pravo na izbor, ali usled straha, neodlučnosti i raznih drugih uzroka, to pravo su iskoristili na loše izbore, sve dok ga nisu i izgubili, a baš takva je i junakinja ovog filma. Posebna priča su agenti koji u tom odnosu obostranog iskorištavanja sa svojim klijentima su spremni na sve radi zarade i slave, pa i gurnuti klijenta u ponor kako bi sebe izdigli.

Pored sveobuhvatne kritike tog čitavog sveta, Folman daje i svoju viziju današnjeg konzumerskog društva, opsednutog svojim filmskim, televizijskim i drugim herojima i idolima masmedija, gde mnogi žive tuđe živote, a svoje zapostavljaju. On ide i dalje prvo u blisku, a onda i daleku budućnost i daje svoje viđenje iste, ali o tome neću govoriti jer bi se otišlo u spojlerisanje.

Ari Folman je uradio sjajan posao što se tiče režije, a takođe i sama animacija savršeno paše uz ono što film pokušava da nam kaže. Veoma originalno i zanimljivo izveden scenario, sa jedinom manom što pri kraju filma postaje preambiciozan i samim time u neskladu sa onim šta je film imao na raspolaganju, a prvenstveno budžet.

The Congress 4

Robin Rajt jednostavno blista u ovoj, skoro autobiografskoj ulozi. Nikada nisam ni sumnjao u njene glumačke mogućnosti, ali baš kao i u filmu, jedan veliki period igrala je u nekim ne baš uspešnim projektima, sve dok se u zadnjih nekoliko godina nije vratila u punom sjaju. Baš kao i u filmu imala je loše izbore. Tako da mislim da je ovde imala i dodatni motiv što se i vidi jer je njena izvedba vredna hvale. Pored nje malu ulogu ima i Harvi Kajtel, koji igra njenog agenta. Harvi je isto tako uvek, meni lično važio za odličnog glumca, ali nekako je i on uvek bio sa strane i nikada nije došao do punog sjaja. Međutim, ovde u maloj, ali izuzetno jakoj i emotivnoj ulozi jasno se može videti njegov neosporni kvalitet. Deni Hjuston je kao stvoren za ulogu ljigavog čelnika studija a tako je i odigrao, odlično. Pojavljuju se još Pol Đamati, sa baš malenom ulogom, standardno odličan i Džon Ham, ali u svojoj animiranoj verziji.

Kad sve saberem, veoma mi se dopao ovaj film od načina kako je urađen, preko onoga o čemu priča i sve do odlične glume, prvenstveno Robin i Harija. Ono što mogu zameriti je zadnja četvrtina filma gde se, po mom mišljenju, otišlo predaleko, previše se želelo reći, a samim time je i krajnji zadovoljavajući ishod toga izostao.

Od mene velika preporuka svima, jer ovaj film sasvim sigurno vredi pogledati i predstavlja svakako neobično filmsko iskustvo.

Ocena 8/10

The Congress 5