Bridge of Spies (2015)

-Aren’t you worried?
-Would it help?

Krivac za neke od najomiljenih filmova i večno urezanih na imaginarnu listu mojih filmova je Stiven Spilberg (Steven Spielberg). Tokom godina isporučivao je preko potrebnu hranu za moju filmofilsku glad, hranu raznoraznih ukusa, nekada i nije bila savršena, ali svaki put je bila spremljena od najkvalitetnijih sastojaka i spravljena rukama veštog majstora. Naravno nisu svi ukusi za svakoga isti, niti ih jedan čovek sve voli bez razlike, ali jedno je sigurno – svaki put od ovog majstora mogli ste očekivati kvalitet. To sam očekivao i ovaj put od njegovog poslednjeg dela Bridge of Spies i to sam u velikoj meri dobio.

Bridge of Spies je ukratko priča o Hladnom ratu iliti počecima istog. U Njujorku je uhvaćen Rudolf Abel (Mark Rylance) kao ruski špijun. Kako ameri ne bi da upropaste ugled, imenovanom će ponuditi fer suđenje i daće mu i dobrog advokata. Sve to očekuju da brzo završe i posednu čoveka na stolicu, onu električnu. Međutim, nesvesni sami sebi miniraju plan angažovanjem Džejmsa B. Donovana (Tom Hanks), uglednog advokata i partnera u osiguravajućoj firmi.

Iako na spomen osiguvarajućih firmi zamišljate beskrupulozne ajkule, Donovan je čovek visokih moralnih shvatanja, čovek koji veruje u slobodu ljudi i Sjedinjene Američke Države onakve kakve su opisane u Ustavu. On Abelu želi da pruži sva prava kao i bilo kom drugom amerikancu, iako ovaj to nije. U isto vreme pilot CIA-a biva oboren na teritoriji SSSR-a. Tada počinje igra, uzbudljiva, opasna i u isto vreme zabavna i sve bi to bilo dobro da pijuni u toj igri nisu pravi ljudski životi….

Bridge of Spies 4

Na prvi pogled, čovek bi očekivao nekakav propagandni film gde su Amerikanci najbolji, svetlost i sve to, dok su Rusi najgori i totalna tama. Međutim, Spilberg nam je ponudio nešto drugo i napravio film gde ni jedna politika, ideologija, država nije bitna niti u pravu. Bitni su ljudi i to kako biti čovek u najgorim mogućim okolnostima po istog.

Niti jedna strana ovde nije pobednik niti je favorizovana. Tamo gde je jednu prikaže boljom, na drugom mestu bude gora i obratno. Svi gledaju da zadovolje svoje interese i ostvare pobedu, ali pri tome baš svaka zaboravlja čoveka, onog običnog, kome su obične svakodnevne stvari bitne, o kojima brine, a ne tamo neke velike politike i zapetljane igre. Čoveka koji veruje u nešto, Boga, neku ideologiju, u neke vrednosti, ljudske i moralne, koji veruje u ljude. Takav čovek često strada pod teretom velikih igara i igrača. Međutim, često se desi da baš takav čovek dobije priliku da promeni nešto, da spasi nekoga, da učini pravu stvar. Ta prilika nikada nije laka već je puna zamki, prepreka i opasnosti, onih najvećih za život čoveka i njegove porodice. Taj čovek mora poneti veliki teret i pronaći put da ostvari ono u šta veruje. Taj čovek će to i uraditi, a na kraju neće očekivati niti hvala.

Bridge of Spies 2

Takav čovek je ovde Donovan, a njega je na najbolji mogući način dočarao Tom Henks. Tom je inače jedan od meni najdražih glumaca. Čovek koji zna svoj zanat i radi ga tako dobro, može izneti bilo koju ulogu, a kad on to radi, taj posao izgleda veoma lagan. Takav je i ovde. Prosto prožima čitav film svojom pojavom i energijom i može se reći da nosi čitav film. Iako se radi o veoma teškim, opasnim i uznemirujućim situacijama, Tom i njegov lik sve to nekako pretvaraju u zabavu, na način da obmane gledaoce, kao mađioničar. Dok je tako sveprisutan i harizmatičan uveseljava nas, a pritom nam ispred nosa protura veoma teške stvari koje možda pohvatamo samo u obrisima. Na neki načim me ova Tomova uloga podsetila na Beninijevu ulogu u Life is Beautiful.

Spilberg je, opet, uradio odličan posao. Film vizuelno izgleda savršeno, bez iti jedne stvarčice koja štrči. Sve je tako puno detalja i vidljivog truda kako bi se dočarao taj vremenski period. Fotografija je bogata i što se tiče režiserske izvedbe filma sve je tako ukusno da nahrani bilo čiji filmski apetit. Kamera vas jednostavno vozi od Njujorka, preko Berlina, jednog i drugog, sve do Moskve i vi uživate čitavim tim putem. Scene nastajanja Berlinskog zida su fenomenalne, kao i kontrast Istočnog i Zapadnog Berlina. Ono što filmu fali po meni je doza veće napetosti ili nekog iščekivanja koje bi vas meškoljilo na stolici. To je ovde izostalo u određenoj meri i možete predvideti u kom smeru će neke stvari otići, pa možda čak i završiti. Da je to urađeno, ovaj film bi, po mom ukusu bio savršen.

Bridge of Spies 3

Međutim, tu se moramo zapitati i šta se želelo poručiti ovim filmom. Nije slučajno film nastao u vreme kada stari demoni ustaju, zidovi se opet zidaju, a rat postaje hladan. Da li je poruka u stvari opomena svim stranama da pogledaju malo iza sebe i, što je važnije, da sagledaju sebe. Da se prisete šta je izbegnuto nekada kada je neko odlučio biti čovek do kraja bez obzira na posledice. Ili možda da zlo pobeđuje kada dobri ljudi ne učine ništa. To ostavljam vama da sami zaključite.

Kako bilo, Bridge of Spies je još jedan odličan Spilbergov film, prepoznatljivo utegnut i vizuelno oslikan, sa još jednom sjajnom ulogom Toma Henksa i pričom koja će vam se svideti ili ne, ali pričom o kojoj ćete imati šta da pričate, a i da razmišljate.[yasr_multiset setid=0 show_average=’no’]