Boyhood (2014)

Podžanr drame koji se bavi odrastanjem, popularno nazvan coming of age, je među popularnijim filmskim žanrovima iz prostog razloga što nas često vraća u doba kada smo bili bezbrižni i kada su nam se, po prvi put, dešavale određene rstvari, u doba kada retko ko od nas ne bi voleo da se vrati. Kao i odrastanje, i ovi filmovi mogu biti srećni ili tužni, a najbolji utisak ostavlja koherentna mešavina sreće i tuge. Ovaj, slobodno se može reći, unikatan projekat Ričarda Linklejtera (Richard Linklater) nam pruža upravo to, jednu priču o odrastanju koja ostavlja jak utisak, i to u žanru koji nema previše prostora za manevre i originalnost.

Kao što se verovatno i sami čuli, ovaj projekat je sniman dvanaest godina sa istom filmskom ekipom. Linklejter, odranije poznat po svojoj romantičnoj Before trilogiji, nam donosi priču o odrastanju kroz oči glavnog junaka Mejsona Džuniora, kog glumi Elar Koltrejn (Ellar Coltrane), koji tokom dvanaestogodišnje radnje filma bukvalno odrasta pred našim očima. On živi sa svojom starijom sestrom Samantom (Lorelei Linklater – ćerka Ričarda Linklejtera) i majkom Olivijom (Patricia Arquette) koja je razvedena od njegovog oca Mejsona Seniora (Ethan Hawke). Kroz odrastanje Mejsona Džuniora vidimo brojne životne situacije, kao što su selidbe, porodični problemi, susreti sa ocem, rođendani, školovanje, posao, prve ljubavi i sve što ide uz to, i načine na koje se naš junak nosi sa svim tim.

Boyhood je nostalgična drama koja nas u isto vreme raduje, zabrinjava, teši i zabavlja. Ono što se odmah primeti je da likovi bukvalno odrastaju ili stare pred našim očima, ne možete se oteti utisku da gledate dokumentarac o odrastanju koji je snimio glavni junak. Kroz njegove životne situacije mi lako vidimo naše, podsećamo se odrastanja i shvatamo koliko život brzo prolazi. Priču počinjemo sa petogodišnjim dečakom i 165 minuta kasnije mi vidimo momka koji dolazi na koledž, ali je činjenica da to ne bi bilo toliko ubedljivo da se ne radi o istom glumcu.

Pored načina snimanja, Linklejter se posvetio i zaista odličnom scenariju sa moćnim narativom koji vrhunski razvija svoje likove i koji vas hvata od samog početka. Od same početne špice se lako povežemo sa ovom disfunkcionalnom porodicom, prolazeći zajedno sa njima kroz različite probleme. Pored odrastanja glavnog junaka centralnom temom se može smatrati i borba majke da podigne svoju decu dok prolazi kroz neuspešne veze koje ostavljaju tragova na njoj i njenoj deci. Fascinantno je što to ona radi na način koji inspiriše, bez klišea i foliranja žrtve, sa istinskom voljom za životom i željom za uspehom. Lično, lik majke je ostavio jači utisak od Mejsona Džuniora.

Boyhood 2

Sa druge strane, lik glavnog junaka se može tumačiti na više načina i tu je njegov glavni problem. Kao što je odrastanje svakog od nas bilo drugačije, tako se i naša mišljenja u vezi odrastanja Mejsona Džuniora, tačnije njegovih poteza, stavova i reakcija tokom tih dvanaest godina, mogu različito tumačiti. Neko može misliti da je razmažen, neko može smatrati da je bezrazložno ravnodušan i depresivan, dok neko treći tvrdi da je momak postigao vanredni uspeh u odnosu na ono što je doživljavao tokom adolescencije. Ono što želim reći – u zavisnosti od vašeg saosećanja sa njim će zavisiti i utisak koji će lik Mejsona Džuniora ostaviti na vas, ali sigurno je da nećete ostati ravnodušni.

Muzičke deonice takođe predstavljaju bitnu stavku u ovom projektu i, osim što vidimo kako se muzički ukus glavnog junaka menja, uspešno dočaravaju i smene godina. Ukoliko bar malo pratite ove muzičke žanrove lako ćete primetiti tonove benda The Hives koji je bio aktivan početkom ovog milenijuma, pa sve do hitova Arcade Fire ili Kings of Leon sa svojim pesmama od pre dve-tri godine. Linklejter je režirao nekoliko sjajnih filmova, ali po uloženom trudu i pažnji na detaljima ovaj mu je definitivno najbolji, jednostavno je nemoguće pronaći manu što se tiče tehničkih karakteristika.

Prva zvezda ovog projekta je sigurno Elar Koltrejn koji raste pred našim očima i kao čovek i kao glumac. To vidimo kroz njegove performanse još od rane mladosti, kada oseća radost ili očajanje, kada ima probleme, kada prijatelji i dragi ljudi dolaze i odlaze iz njegovog života – jednostavno ćete ostati uvereni da je Elar u stvari Mejson Džunior. Pored njega tu su zaista sjajna Patriša Arket koja se potpuno izgubila u ulozi majke, iako će neki postupci njene junakinje naići na osudu, i Itan Houk na kome se ne vidi razlika tokom dvanaest godina i koji pruža svoj karakteristični performans. Upravo je on bio zadužen da nastavi sa snimanjem ukoliko se Linklejteru nešto desi.

Boyhood 3

Pred sam zaključak ću navesti zašto ovaj film lično nije za desetku, a to je isključivo zbog lika Mejsona Džuniora kog nisam prihvatio na najbolji način. Po rečima Linklejtera glumac je izneo taj lik tačno onako kako je zapisano u scenariju, ali mene Mejson Džunior više podseća na nezainteresovanog statistu koji lunja filmom umesto na momka koji doživljava pubertet. On je nezainteresovan, neugledan i nema nijednu karakteristiku kojom bi privukao gledaoca (zaljubljene klinke ne računam). Da li poznajete adolescenta koji se tokom svog odrastanje nije suprotstavio nikome? Koji nijednom nije viknuo? Koji prvo interesovanje za bilo šta u životu pokazuje pred kraj srednje škole? Ukoliko poznajete, da li vam ta osoba deluje zanimljivo? Ako je odgovor da, dopašće vam se i Mejson Džunior – meni nije.

Linklejter nam zaista sa svoje strane pruža maksimalno kinematografsko iskustvo koje profeisonalni kritičari izuzetno cene. Ovo nije samo priča o odrastanju, nego i ozbiljna studija o porodici i odnosima unutar nje, a na nama je i na našim interesovanjima da li ćemo se povezati sa likovima ili ne. Ukoliko se povežete, evo vam filmskog remek-dela, ukoliko ne, sledi vam 165 minuta monotonije. Ispraznite mozak i dozvolite da vam se ovaj film desi.[yasr_multiset setid=0]

Boyhood 4