Blade Runner 2049 (2017)

Dugo se čekalo. Nestrpljenje je raslo, rasprave se rasplamsale, a time i strah kako će to sve ispasti. U svetu filma, postoje filmovi koji su klasici, kultni, a među tim veličinama i oni koji čine sam vrh i nešto u šta se ne dira. Takvi filmovi su određivali vremena, žanrove i postavljali standarde. Bili su i još uvek su inspiracija raznim filmskim umetnicima. Jedan od tih, nedodirljivih, je svakako Blade Runner, i lično jedan od najboljih koje sam ikada gledao. I upravo od njegovog nastanka su prošle godine, decenije. Najavljen je nastavak, rasprave se rasplamsale, a strah od diranja legende se svim ljubiteljima filma sam i opravdano nametnuo. I tako nam konačno dođe Blade Runner 2049.

Trideset godina je prošlo od kako su Dekard i Rejčel nestali. Za to vreme svet se u mnogome promenio. Stara serija Replikanata je zamenjena novom koja je imala ljudski životni vek. Tad nastaju veliki sukobi, a nakon toga dolazi i do velikog Pomračenja 2020. godine, kada u neprovat odlazi gotovo sva arhiva, a ostaje samo ona zapisana na papiru. Stara kompanija koja je proizvodila Replikante je nestala, a nove je izronila stvarajući nove poslušne modele Replikanata. Jedan od njih je i K (Ryan Gosling), koji radi u LAPD kao Istrebljivač, iliti lovac na Replikante koje treba penzionisati. Loveći jednog takvog, starijeg modela, nailazi na zakopani kovčeg, a u njemu i misteriju sa kojom se stara priča nastavlja…

Nije bilo lako napraviti ovaj film. Kao što sam već rekao, Blade Runner je jedan od onih posebnih, koji je odredio žanr i postavio standarde, remek-delo filmske umetnosti. To je bio jedan savršen udar na sva čula. Audio-vizuelno savršenstvo, fantastične uloge i likovi u priči koja postavlja mnoga pitanja i gledaoca emotivno potpuno uvlači u sebe. Zato nije bilo lako. Zato se nije moglo uraditi kako bilo, ili iskoristiti premisu i likove kako bi se napravila neka dopadljiva priča današnjim konzumentima na obrisima i prividu one stare. Ne, moralo se uraditi potpuno ozbiljno kako se radio i onaj pre tri decenije, a i sam autor prvog, ovde kao izvršni producent, nije mogao dati da se neko igra sa remek-delom koje je napravio. Zato je okupljena impresivna ekipa. Majstori svog zanata dali su sve od sebe, kako bi im delo bilo dostojno prethodnika, i može se reći da su prilično uspeli u tome.

Ono što sam doživeo gledajući prvi, ponovilo se sa ovim. Od samog početka, dok se ređaju pokretne slike i tonovi i postajete svesni da se sprema opsada, a potom i totalni napad na vaša čula. Kako minute prolaze shvatate da ste pogrešili u proceni i da se ta opsada već desila i da napad uveliko traje. Sa svakim kadrom stičete utisak da posmatrate umetničko delo. Fotografija je jednostavno savršena, ona koja vas privlači i očarava. U jednom trenutku stekao sam utisak da sam na izložbi okružen remek-delima koja su me potpuno okupirala, a ja nemam drugog izbora nego da se utopim u tu veličanstvenost. Naravno, ovo sve nije slučajno, jer za fotografiju je zadužen jedan od velikih majstora, Rodžer Dikins. Dikins je radio fotografiju za mnoge filmske hitove kao što su Bekstvo iz Šoušenka, True Grit, Skyfall, No Country for Old Man, a sa Vilneom je sarađivao na filmovima Prisoners i Sicario. Da se ova dvojica savršeno razumeju odmah je jasno, jer veličanstvena fotografija je i te kako u službi priče i onoga što nam se istom želi reći.

Na vizuelnu čaroliju se nadovezuje isto toliko čarobna muzika. Svojim tonovima i melanhonijom vas vodi kroz neveseli svet budućnosti, do kraja pokazujući svu beznadežnost istog. Sve je savršeno ukomponovano sa pričom i često vas do srži dirne zvukom, utiskujući još jače emociju koju nam je trebao prenijeti taj trenutak ili kadar. Kada saznate da iza ove muzičke čarolije stoji genijalac i oskarovac Hans Zimer sve vam je jasno.

U daljem sklapanju savršene figure od više kockica, moralo se posegnuti za onom koja se piše. Tako je za scenario zaduženo više njih. Pored Hemptona Fenčera, koji je radio i prvi Blade Runner, angažovan je i Majkl Grin, poznati TV producent i scenarista poznatih naslova kao što su: Green Lantern, Logan, Alien: Covenant (na ovom poslednjem sarađivao sa R. Skotom), American Gods, a trenutno radi na rimejku Ubistva u Orijent Ekspresu. Udruženim snagama, sa Ridlijem i Denisom uhvatili su se u možda i najteži deo vezan za nastavak Istrebljivača. Pošto je jasno da se nije moglo napraviti bilo šta, već dostojan naslednik i nastavak, morali su napisati priču koja vodi dalje, daje neke odgovore iz prvog i postavlja sopstveni svet na čvrste noge. Moram reći da su u tome uspeli. Ne samo da su se nadovezali na postojeću premisu, već su je dalje razgranali, šireći svet u kome egzistira upravo onoliko koliko se i naš svet promenio za sve ove godine.

Priča o smislu života, postojanju, stvaranju i spoznaji samog sebe i života koji živimo pomerili su dalje. To je opet urađeno preko nekoliko likova bitnih za priču, uz uvođenje nekih novih, gde opet svako iz svoje perspektive i stanja postojanja postavlja ista pitanja i bori se izazovima sveta oko njih kao i onim koje su sami sebi postavili. Dok smo u prvoj priči imali ljude i replikante u dilemama postojanja i prava na život, kao i kreiranja istog, ovde pored njih dobijamo još nekoliko stanja ili dimenzija postojanja. Imamo više vrsta Replikanata, a pored njih i hologramsku veštačku inteligenciju. Ljudi vode svoje iste bitke i žele da gospodare svetom, stvarajući robove i tehnologiju koja bi im trebala olakšati život.

Pojedincima to nije dovoljno, već žele biti bogovi i stvoriti sebi savršene anđele po svaku cenu, ne mareći za posledice. I opet, stvarajući ih naprednijem, daju im veće početne mogućnusti, a time duh u mašini se razvija, postaje brže svestan sebe i samog života. Razvija brže sposobnost emocije i sve više liči svom tvorcu. Postajući svestan svojih mogućnosti, uviđa prednosti nad ljudima i to neminovno vodi u sukob. Veštačka inteligencija je toliko uznapredovala, da razvija emocije, ali i neutaživu želju da postane materijalna. U svom tom vrtlogu želja i strasti svet se nezadrživo menja. Usred toga pojavljuje se nova realnost, skrivena, ali njenim otkrivanjem bi nastao potpuni haos. Razvojem priče, istinski su napravili film koji je dostojan svog prethodnika, a može se reći da je opet ostavljeno otvorenih stvari za razmišljanje, ali i verovatni nastavak priče.

Dva bitna dela celine su ostala da se sklope. Prvi je glumačka ekipa. Opet zadatak izuzetno težak, jer ona prva je bila maestralna u svojoj izvedbi. Po onome što smo imali priliku videti i ova druga je pun pogodak. Rajan Gosling je odigrao fenomenalnu ulogu. Njegovo emocionalni preobražaj od poslušnog Replikanta do skoro, pa ljudskog pucanja pod brdom različitih emocija je fascinantan i ovo mu je jedna od najboljih uloga. Pored Rajana, ima više njih koji su svojim izvedbama mu podarili izuzetnu podršku i zbog kojih je ovaj film po glumačkom doprinosu izuzetan. Svako od njih, ma kolika uloga da mu je bila, je dao sve od sebe da to bude savršeno. Od Robin Rajt (Robin Wright), Harisona Forda (Harrison Ford) i Džareda Leta (Jared Leto) sam očekivao mnogo i to i dobio, jer su zaista sjajni, svaki sa onim koliko je imao prilike. Međutim, ono što me je iznenadilo su impresivne uloge Ane de Armas (Ana de Armas) i Silvije Houks (Sylvia Hoeks). Za mene skoro, pa nepoznate, ovde su pružile role vredne hvale i potpuno dočarale likove koje igraju i njihovu emocionalnu borbu iza maski veštačkog im porekla. Ima tu još nekih uloga i ulogica i sve skupa je to na izuzetno visokom nivou.

Zadnji šraf mašinerije iliti kocka slagalice je ona koji povezuje sve ostale. Radi se o svima nam poznatom režiseru Denisu Vilnevu (Denis Villeneuve). Denis je poznat po svom posebnom stilu, malo sporijem razvoju radnje i često nepredvidivim preokretima, koji bi dali onu posebnost ili pečat svakom njegovom ostvarenju. Iako je imao određeni kalup u koji se trebao uklopiti, on od svog stila nije odustao, što je primetno svima koji su ga gledali pre. Ne da se nije ukalupio, već je sve ostalo prilagodio svom stilu, a opet ostao u već stvorenom univerzumu gde se odigrava naša priča.

Tako Blade Runner zaista odiše svojim prethodnikom, pa mu i pojedinim detaljima odaje počast na određeni način (kadrovima, nekim likovima koji podsećaju na one pre itd.) Međutim, u isto vreme primetan je odmak i promena u tom univerzumu, koji je ipak prošao metamorfozu koju su donele godine, i koji sada diše vazduh novog doba. Vilnev je napravio odličan posao u prilagođavanju filma današnjem dobu, a opet ostajući veran prethodniku i dogmama po kojima je isti bitisao. Možda je bolje reći da je zadržao onu esenciju i filozofiju originala, a nadenuo joj novo ruho vremena u kome je sada.

Raspolagao je svim onim izuzetnim delovima koje sam pomenuo i to nekada zna biti veći problem ili izazov nego prednost. Vilnev je to sve odlično sklopio i primetna je njegova saradnja sa pomenutim majstorima zanata, kako bi stvorio ono što je hteo. Ono što je najvažnije je njegov uspeh gde je često prizorima i muzikom govorio i pričao priču više nego rečima. Mnogo toga je toga umjesto rečima rekao slikama i zvukom. Od glumaca je izvukao maksimum, kako od velikih zvezdi tako i od onih imenom manjim, ali izvedbom na istom nivou. Jednostavno, zaključak je da je Vilnev uradio fenomenalan posao i napravio film koji će zasigurno naći svoje mesto među onim velikim.

Jedina zamerka koju imam ide na račun onoga koji je i napravio izuzetan posao, Vilneva. Radi se naime o određenom ritmu filma, ili možda predugom trajanju. Još uvijek nisam načisto sa tim. Mišljenja sam da bi film bio efektniji da je malo kraći ili da je ritam za nijansu brži. To govorim iz sopstvenog utiska, ali i reakcija publike kojoj je koncetracija znala da padne tokom filma.

Blade Runner 2049 je određeno remek-delo filmske umetnosti, baš kao što je to i njegov prethodnik. Možda ne na tom nivou, ali mnogo toga od čega je sačinjen je zaista remek-delo, samo za sebe. Audio-vizuelna opsada vaših čula, impresivne glumačke izvedbe, priča koja vas tera na razmišljanje i danima posle – više nego dovoljno da trčeći odete u bioskop. Međutim, ono što izdiže još više ovaj film je činjenica da je nastavak jednog filmskog remek-dela i njegove priče na pravi način, šireći je i u tome stvarajući novu koja će opstajati u vremenu koje dolazi. Ovo je film vredan vašeg vremena i zaista ćete imati priliku da gledate nešto izvanredno, te vam ga od srca preporučujem da gledate, i više puta.[yasr_multiset setid=0 show_average=’no’]