Bacurau (2019)

Bacurau je film nastao u brazilsko-francuskoj ko-produkciji, a sam naslov označava portugalski izraz za noćnu pticu leganj. Osvojio je nagradu žirija na festivalu u Kanu, a širu distribuciju je prekiula pandemija kovida. Distributer Kino-Lorber je sklopio dogovor sa oko 150 nezavisnih bioskopa u SAD, pa je film prikazivan preko plaćenih strimova na sajtovima bioskopa. Ovaj film je teško svrstati u jedan žanr, pa su ga većina kritičara svrstali u weird west, podžanr koji kombinuje vestern sa hororom, fantazijom ili naučnom fantastikom.

Radnja je smeštena u malo naselje Bakurau u zabačenom delu Brazila koje se susreće sa čudnim događajima nakon smrti žene koja je bila veoma poštovana unutar zajednice. Nakon upoznavanja sa životnom rutinom stanovnika vidimo da je snabdevanje vode pod znakom pitanja, da životinje lutaju ulicama i da se selo ne nalazi na satelitskim mapama. Nakon posete misterioznog para na motorima njihovo selo je ostalo bez telefonskog signala, pa se stanovnici pod pretnjom nepoznatog neprijatelja spremaju za krvavu borbu za opstanak.

Nekoliko scena je sasvim dovoljno da shvatimo kako Bakurau ima svoju tradiciju i istoriju iako to mesto ne postoji na satelitskim mapama. Poseduje svoj muzej, a vidimo i staru, ručno nacrtanu mapu u školi koja prikazuje selo sa putevima i kućama. Gradnja nove brane im je uskratila redovno snabdevanje vodom, pa je sada praktično kradu. Momci koji su hteli da unište branu su prinuđeni da se skrivaju, a u selu se smatraju lokalnim herojima.

Dok je prvi deo filma lagano, gotovo poetsko predstavljanje naselja, scenario nakon prikazivanja stranih plaćenika postepeno postavlja logistiku za eskalaciju sukoba, odnosno nasilnog obračuna između lokalnog stanovništva i ljudi koji, iz nama nepoznatog razloga, žele da ga unište. Nakon nekih sat vremena shvatamo da je naselje osuđeno na uništenje davno pre nego što se pojavila ekipa plaćenika. Centralna pretpostavka je da je banda stigla kako bi elimisala stanovnike jednog po jednog pre konačnog napada, ali mi ne saznajemo ko su oni i ko ih je poslao, osim da imaju sociopatske karakteristike.

Autori Žulijano Dorneles i Kleber Mendonka su svoj scenario napisali pod konvencijama žanra vesterna, ali koriste priliku da dešavanja predstave kao metaforu za njihovo viđenje situacije u Brazilu. Uvod nam govori da se radnja odvija u bliskoj budućnosti, ali je jasno da se dešavanja mogu lako poistovetiti sa današnjim Brazilom. Vidimo kako siromašni, obespravljeni i izolovani ljudi sa sela predstavljaju kolateralnu štetu za političku moć i iskorišćavanje resursa. U zamenu za glasove ljudima se nude lekovi koji stvaraju zavisnost i hrana kojoj je istekao rok trajanja, pa političari dovode u opasnost sopstveni narod u korist stranaca ili zbog jeftinih političkih poena.

Scenario svojim narativom šalje poruke o suprotstavljanju kapitalističkoj eksploataciju Brazila, kao i otporu lokalnog stanovništva protiv korupcije i kolonijalizma. Muzej predstavlja simboliku ponosne istorije otpora i čuvanja identiteta naroda, a njihovu poruku “ako dolazite, dođite u miru” treba shvatiti kao prijateljsko upozorenje za svakog političara, sistem ili kompaniju koji bi potcenili volju i snagu potlačenog, ali ponosnog lokalnog stanovništva.

Ovaj film mi se dopao jer nisam znao u kom smeru će se priča odvijati, što je sve vreme živopisan i što ga prožima neka čudna atmosfera. Dok u prvom delu ima spor tempo, u drugom delu postaje grafički nasilan, a uhvatio sam sebe da se smejem scenama koje možda nisu za smejanje. Autori su uspeli da izmešaju Leoneove špageti vesterne, nadrealne radove Jodorovskog, golotinju, kulturne teme brazilskih lokalaca i nasilje dostojno Tarantina, a kao šlag na tortu je legendarni Udo Kir u ulozi glavnog negativca.

Bacurau je odlična brazilska mešavina žanrova koja koristi moderne socio-političke probleme Brazila kako bi nam ispričala uzbudljivu i nepredvidljivu priču na ivici eksploatacije i psihodelije.

moja konačna ocena: 8/10