127 Hours (2010)

Režiser Deni Bojl () je zanimljiv zbog činjenice da nema specifičan žanr i da su mu projekti prilično raznovrsni. Nakon velikog uspeha filma Slumdog Millionaire koji mu je doneo i Oskara Bojl se sasvim neočekivano okreće snimanju filma, tj. neke vrste monodrame o čoveku koji je ostao zarobljen u kanjonu tokom 127 sati. Svoj, sa jedne strane ogroman problem, a sa druge strane ogroman poduhvat, čovek je snimio svojom video kamerom, pa su ti snimci, uz njegovu autobiografsku knjigu, bili glavna inspiracija za ovaj film.

Oko same fabule filma se nema mnogo šta reći. Aron Ralston je čovek koji se bavi ekstremnim planinarenjem kroz kanjone. Tokom jednog tipičnog izleta u kanjon sticajem okolnosti dolazi u situaciju da mu ruka bude zaglavljena ispod velike stene. Nakon svih mogućih pokušaja da se oslobodi i shvatanja da ga niko neće pronaći Aron čini potez čoveka poludelog od očaja, koji će ga ipak osloboditi veoma nezgodne situacije. U suštini, ovo nije spojler, jer dosta ljudi zna završetak ove životne drame, a, s obzirom da film ima hepiend, i sami možete pretpostaviti šta će Aron uraditi.

Kompletan projekat je smešten na leđa jednog čoveka koji se zove Džejms Franko (). On taj teret iznosi fenomenalno, jer sama priča i scenario ne daju previše materijala za akciju i skretanje pažnje sa glavnog lika, tako da Franko tokom svih devedeset minuta efikasno kontroliše situaciju, održava aktivnu pažnju gledalaca, njegove facijalne ekspresije su veoma uverljive i pruža definitvno njegov najbolji performans u karijeri. Ukoliko tražite razlog zbog čega je ovaj film bio nominovan za Oskara u čak šest kategorija, glavni razlog uz Bojlovu influentnost je Frankova gluma.

2010_127_hours_wallpaper_0011-e1297410842171-700x372

Deni Bojl, sa druge strane, kombinacijom snimaka halucinacija, snova, sanjarenja i flešbekova aktivno pomaže glavnom liku. Kako bi pojačao efekat pojedinih scena režiser deli ekran na nekoliko delova, što vizuelno izgleda zaista lepo. Uz odličnu muziku i sjajan izbor lokacije za snimanje gledalac se prosto premešta u taj klaustrofobičan prostor sa glavnim likom. Čitav projekat deluje uverljivo, ali mu je mana što definitivno nema materijala za jedan dugometražni film. Na momente uspavljuje, deluje monotono i, ukoliko gledate film sa ne baš previše koncetracije, lako vas baci u melanholiju. Priča jeste zanimljiva, knjiga koju je napisao sam Aron Ralston ima sasvim dovoljno stranica, ali te stranice nemaju dovoljno aktivne radnje, zapleta, raspleta, čak ni dijaloga koji bi pasivnog posmatrača prodrmala i zaintrigirala.

Ukoliko ste fan ljudskih drama, naročito snimljenih po istinitoj priči, ovo je pravi film za vas. Snažan, emotivan, uverljiv i sa sjajnom glumom Džejmsa Franka.

8/10

127hours2147