12 Angry Men (1957)

Ovoga puta vraćamo se u dalju prošlost kinematografije, tačnije do 1957. godine i filma „12 Angry Men“, tj. „12 Gnevnih Ljudi“, takođe kod nas često nazivanog i „Porota“. Morao je doći i ovaj trenutak kada ćemo se najzad pozabaviti ovim filmom, iz jednostavnog razloga jer se on nalazi na vrhu naše liste najboljih filmova svih vremena. Uprkos pomodoraskim tendecijama, kategoričnog odbijanja svakog filma čija starost prelazi deset godina, iz usta mlađeg naraštaja se, za divno čudo, sve češće može čuti pohvalna reč upravo o ovom filmu koji je toliko daleko od naše generacije. Popularnost koja se nakon toliko godina održala u sasvim pristojnoj meri do današnjeg dana, uopšte nije začuđujuća, s obzirom da je reč o projektu vanserijskog kvaliteta u gotovo svakom pogledu, koji sa sigurnošću može poneti status remek dela i epitet genijalnosti. Takođe, ovaj film je odličan primer neospornosti kvaliteta koji odoleva vremenu i nakon više od pola veka.

Nasumično posmatrajući scene reklo bi se da je u pitanju zapravo jedan dosadan film. Naime, radnja se odvija u okviru minimalne i vrlo monotone scenografije, u vidu porotničke prostorije sa dvanaest porotnika, koji samo razgovaraju. Baš i ne zvuči zanimljivo, zar ne? Međutim, ovaj film je daleko više od toga. Dijalozi među porotnicima prožeti su dinamikom, uzbudljivošću i obrtima, kakvi se u današnjem filmu vrlo retko sreću. Uprkos minimalnim sredstvima, na kojima se ovaj film gradi, stvorena je priča sa velikom porukom koja će vas baciti u razmišljanje, a upravo je u tome i veličina ovog projekta.

Priča prati dvanaestoricu porotnika, koji se nakon suđenja maloletnom dečaku za ubistvo oca, povlače u svoju prostoriju kako bi doneli odluku od koje će ovom dečaku zavisiti život. Dečakova krivica je naizgled vrlo jasna i gotovo svi porotnici, osim jednog, ga bez predomišljanja proglašavaju krivim. Odluka porote naravno mora biti jednoglasna. Porotnik Davis (Henry Fonda), ujedno i protagonista filma je jedini porotnik koji je nesiguran u dečakovu krivicu i na njemu je da ubedi ostale članove porote u preispitivanje svojih odluka.

600full-12-angry-men-screenshot

Gluma u filmu je odlična, a svih dvanaest likova odlično razrađeni. Svi likovi imaju približno jednako učešće, osim Fonde kao protagoniste i porotnika br. 12 (Lee J. Cobb), koji bi predstavljao antagonistu filma. Takođe, uprkos kraćem trajanju od 96 minuta, prilično vešto je dočarana suština ličnosti svakog od porotnika. Posmatrajući ovu grupu ljudi u filmu, stiče se utisak kao da se radi o čovečanstvu u malom ili savršenom uzorku neke prosečne populacije. Na jednom kraju ove grupe nalazi se Fonda, kao primer moralnog čoveka, spremnog da se zauzme za ono što smatra da je ispravno, a na drugom je Cobb, čovek impulsa, agresivnosti i predrasuda. U procepu između njih dvojice, raspoređeni su ostali u zavisnosti od stepena slaganja sa jednim ili drugim ekstremom. Jedina uočljiva mana ovog porotničkog sastava je što u njemu nema žena, ali i to je sasvim razumljivo imajući u vidu o kom vremenu je reč.

Poruka koja bi se savršeno ukopila u film „12 Angry Men“, bila bi poznata izjava Edmund Burka, “da bi zlo preovladalo, dovoljno je samo da dobar čovek ne uradi ništa”. Postupak porotnika Dejvisa je odličan primer kako borba za dobro nekada znači vrlo malo, naizgled nebitno i nevažno. Njegova najveća hrabrost leži u usprostavljanju mišljenju većine, na osnovu samo trunke sumnje. Najžalosnije je što filmovi poput ovog dovode u pitanje kredibilitet pravosudnog sistema, kao i pravde uopšte. Na kraju krajeva, priča u ovom filmu je pomalo i bajkovita, a samim time i vera u pravdu klimavija.

U duhu ovog teksta, zanemarite predrasude i dajte šansu ovom filmu. Ukoliko je vaš otpor ka starim filmovima prevelik, preporučićemo vam i po nama slabiji rimejk Nikite Mihalkova iz 2007. godine, pod jednostavnim naslovom 12, zatim telezivizijski rimejk 12 Angry Men iz 1997, kao i indijsku verziju Ek Ruka Hua Faisla iz 1986. godine.

10/10

Autor: Nikola Milošev

3Reasons_12AM_Youtube_Still_original