Whiplash (2014)

There are no two words in the English language more harmful than good job.

Festival nezavisnih filmova Sundance predstavlja svojevrsnu bogomolju za ljubitelje projekata iza kojih ne stoje velike produkcijske kuće. Ove godine je nagradu žirija odneo mladi režiser i scenarista Demien Čazel, koji je takođe pobedio na istom festivalu godinu dana ranije u kategoriji kratkih filmova. Pogađate, scenario je bio skoro isti, Čezel je snimanje kratkog filma video kao rešenje za nalaženje sredstava za snimanje dugometražnog projekta i privlačenje pažnje filmske javnosti. U potpunosti je uspeo u tome, pa nam godinu dana kasnije donosi ovaj filmski dragulj koji se polako izdvaja kao jedan od filmova godine.

Sama priča filma je prilično pravolinijska. Mladi i talentovani bubnjar Endrju (Majls Teler) je član elitne muzičke škole i ima veliku želju da mu mentor bude Flečer (Dž. K. Simons), najcenjeniji, ali i najstrožiji profesor u školi koji mu može otvoriti brojna vrata nakon završetka školovanja. Sticajem okolnosti on dospeva u njegov orkestar, ali shvata da je Flečer, tj. njegov odnos sa učenicima, daleko od onoga što je zamišljao. Koliko god se trudio, Endrju nailazi na otpor poprilično oštrog profesora i postavlja se pitanje koliko je spreman da se trudi kako bi ispunio svoje snove.

Muzički filmovi najčešće zahtevaju informisanost muzičkim žanrom oko kog se vrti radnja kako bi se u potpunosti uživalo u njemu, ali sa Whiplash-om to nije slučaj. Scenario je sjajno napisan, sa inspiracijom pronađenoj u istinitoj priči samog autora. Bavljenje muzikom, konkretno džezom, Čazel vidi kao podlogu za toliko tema i pitanja koje pokreće među kojima bih izdvojio šta znači uspeh, kako se on može izmeriti, da li je savršenstvo moguće, da li je sve vredno žrtve i da li cilj opravdava sredstva. On ne daje konkretne odgovore i ne zauzima strane, nego ostavlja svakom gledaocu posebno da eventualno odgovori na njih. Iza tako jednostavne fabule se krije mnogo stvari koje navode na razmišljanje.

Odnos mentora i učenika je bio već dosta puta glavna tema filma, on je suština i u ovom slučaju, ali je ovoga puta taj odnos nešto ne baš svakidašnje i ne baš pozitivno. Upravo zbog te razlike su uspešno izbegnuti klišei koji čine da se i pre gledanja zna kako će se film završiti. Profesor Flečer je daleko od dobričine, vodi se filozofijom da iz svakog učenika treba izvuči maksimum, ali metodama koje, najčešće, ne deluju kao podstrek učenicima niti pozitivno na njihovu psihu, a to je suprotno onome što je definicija dobrog mentora.

Performans Dž. K. Simonsa je nešto maestralno, u svakoj sceni filma. Bukvalno i sami možemo osetiti strah kada ulazi u prostoriju za vežbanje. Ono što fascinira je što on deluje zastrašujuće čak i kada se čini da je dobre volje. Najzabrinjavajući deo filma je način na koji on teroriše, verbalno uništava svoje učenike jer mi vidimo da je to pogrešno, ali nekako podsvesno zaključujemo da je u pravu i da im želi sve najbolje. Mi vidimo profesora Flečera čak i kad on nije na ekranu – Dž. K. Simons jednostavno dominira filmom.

Sa druge strane, Majls Tejler tumači glavnog lika i odlično odrađuje svoj posao, a njegovo iskustvo sviranja bubnjeva čime se bavi od rane mladosti mu je svakako pomoglo u tome. Postoji nekoliko scena koje pokazuju da Tejler predstavlja moguću glumačku veličinu, iako mi kao pojava nije previše zanimljiv. Lik Endrjua je potpomognut likovima njegovog oca i simpatije iz bioskopa koji pomažu da uvidimo kakav je Endrju, šta želi od života i šta ga pokreće. Nema puno likova, ali su svi odglumljeni na vrhunskom nivou.

Sve ovo je uklopljeno u jedan vizuelno lep film koji je odlično izmontiran, naročito u scenama kada orkestar izvodi svoje kompozicije. Evidentno je da Čazel, iako relativno mlad i neiskusan, veoma dobro barata kamerom i iskreno se nadam da je ovo samo jedan u nizu njegovih odličnih projekta. Svakako moram spomenuti ono što se podrazumeva, a to je da je film pun kvalitetne džez muzike.

Whiplash je mnogo više od good job-a – apsolutna preporuka i lagano je u ličnih top tri za 2014. godinu.

moja konačna ocena: 10/10