The Way (2010)

Tom (Martin Sheen) je lekar specijalista-oftalmolog, koji vodi lagodan život. Ima svoju privatnu ordinaciju u koje navraća njegova stalna klijentela. U dobro organizovanom, ustaljenom načinu života, golf sa starim prijateljima i saradnicima zauzima važno mesto, ali jednog sunčanog dana, redovna partija golfa biće iznenada prekinuta telefonskim pozivom. Prima šokantnu vest, da mu je sin Daniel (Emilio Estevez), nastradao na putu hodočašća u Camino de Santiago – u Španiji poznatom i kao Put svetog Jakova.

Bolno saznanje otvara nezaceljenu ranu, razotkriva poražavajuću istinu da sa sinom nije mogao da se nađe na istoj talasnoj dužini. Emotivno uzdrman, Tom naprečac odlučuje da se pokrene iz komforne životne kolotečine. Hoće da umesto sina završi započeto putovanje i time na neki način oda poslednju poštu rođenom detetu, bez obzira na njihovu neveselu zajedničku prošlost. Na putu hodočašća Tom upoznaje zanimljive ljude, gde svako od njih ima svoje razloge zbog čega se odvažio na ovako smeo poduhvat.

Inspirativna filmska priča, nabijena emocijama, bavi se tematikom vezanom za snagu vere. Kao kompleksna celina bavi se i drugim ozbiljnim temama. Dotiče se pokidanih porodičnih veza, ali i neočekivanim prijateljstvima. Ima tu nečeg što se podrazumeva kao lični izazov. Znate ono, kada nastojimo da se izdignemo iz situacije (ma koliko bila teška, loša, sumorna itd.) i probamo da pobedimo samog sebe, a to je često puta zaista najteže, jer traži izuzetnu unutrašnju snagu ili visoko razvijenu svest.

Emilio Estevez (inače sin slavnijeg oca Martina) je kompletan autor dirljive drame, a knjiga Off the Road: A Modern-Day Walk Down the Pilgrim’s Route koju je napisao Džek Hit, poslužila je kao književni predložak za filmsku ekranizaciju. Dinamična radnja, sa odlično snimljenim kadrovima po živopisnim krajolicima Španije i Francuske, daje poseban vizuelni šmek filmu. Vredi pomenuti i odlične muzičke aranžmane, komponovane s merom i ukusom, tek toliko da gledaocima zaokruže celovitu sliku o filmu koji vrvi od emocija, setnih anegdota i uspomena. Scenaristički koncept dopušta da u ovoj drami otkrijemo i primese lake komedije, ali i da uživamo u autentično oživljenoj avanturi (fotografija tu opravdava svrhu angažmana i dolazi do punog izražaja).

The Way 2

Izvrsna gluma je ovde nesumnjivo jak štih. Martin Šin, kao nosilac glavne uloge veoma je ubedljiv, autoritativan, pa i mimika s njegovog lica jasno govori o bravuroznom glumačkom izdanju koje nam je priuštio stariji gospodin, a sve to ostavlja utisak i prosto tera da osetimo neku empatiju, da zavirimo u dušu čoveka skrhanog ličnom tragedijom. No i mentalno snažnog i dovoljno spremnog da nastavi dalje uprkos svemu što mu je odnela prošlost. Troje sporednih likova svojom pojavom obogaćuju ovu zanimljivu radnju. Razlog tome leži u činjenici da su solidno portretisani i njihovi likovi, pažljivo oslikane neobične ljudske sudbine.

Debora Kara Unger (Deborah Kara Unger) kao Sara, Jorik van Vageningen (Yorick van Wageningen) kao Jost i Džejms Nezbit (James Nesbitt) kao Džek, su podjednako ubedljivi u kreaciji svojih likova. U prilog tome idu izvrsno postavljeni dijalozi jer su iskreni, spontani, nekako životvorni. Dobar duh prožima radnju čitavim tokom, od početka, pa sve do završetka puta hodočašća.

Dobra fora, nimalo slučajna, jeste što su svi oni zaista iz Kanade, Holandije odnosno Irske, poput filmskih likova koje tumače. Time je postignuta apsolutna autentičnost u prikazu ljudi s različitih strana sveta. Nepretenciozna režija uspeva da nas privuče sučeljavanjem njihove raznolikosti u mentalitetu, dajući osvrt na njihove osobine, ali i navike, da bi nam na kraju puta pružila čvrste dokaze, kako grupa neznanaca ipak otkriva, da uprkos svemu, ima nešto zajedničko. Ideja multikulturalnosti time dobija pun smisao i deluje sasvim opravdano.

The Way 3

Dobro struktuirana dramaturgija uspeva da nam prenese univerzalnu poruku, uz afirmisanje sve rasporstranjenije globalizacije, što realno može nekome i da zasmeta jer zvuči kao neka otrcana politička fraza.

Kad se podvuče crta, dolazim do zakjlučka kako me prijatno iznenadilo sve ono što je ovaj film tako velikodušno ponudio. Nedvosmisleno je da ima potencijal da uzburka emocije, da svojom toplinom ispuni vašu dušu, pa možda i dotakne vaše srce. Topla preporuka se logično nameće: pogledajte film, sigurno je da će vas naterati da se duboko zamislite i potražite odgovore na neka teška pitanja.[yasr_multiset setid=0 show_average=’no’]

Autor: Boban Marković