The Filmske Recenzije

  • akcija
  • animirani
  • avantura
  • biografski
  • blog
  • dokumentarni
  • domaći
  • drama
  • fantazija
  • film-noir
  • horor
  • istorijski
  • komedija
  • krimi
  • liste
  • misterija
  • muzički
  • porodični
  • ratni
  • romantični
  • sci-fi
  • serije
  • sportski
  • triler
  • uznemirujući
  • vestern

Taxi Tehran (2015)

Posted on 02/02/2016 by Adnan Pandur
Vasa ocena filma:
[Total: 6    Average: 3.3/5]

They make your life into a prison. Although you are released from prison, but the outside world is only a bigger prison. They make your nearest friends into your worst enemies. After that you think all you can do is either leave the country or pray to return to that hole. So there is only one thing to do: not care.

Na kontrolnoj ploči auta fiksirana je kamera. Auto stoji ispred ležeće zebre dok skriveno oko kroz šoferšajbnu posmatra događaje na cesti i oko nje. Zebra asocira na zatvorsko odelo bez onog identifikacijskog broja, a u saobraćaju to je naravno dozvoljeni prolaz za pešake. Ovaj početak filma može se protumačiti kao skrivena asocijacija na presudu iranskog suda u kojom se cenjenom režiseru Jafaru Panahiju (Jafar Panahi) zbog tajnih dogovora i propagande usmjerene prema vladajućem režimu određuje kazna od šest godina zatvora i dvadeset godina zabrane javnog istupa i bavljenja filmom, dok on i pored toga pronalazi način da radi.

Zatvor je kasnije zamenjen kućnim pritvorom, ali presuda o javnom delovanju i do dana današnjeg još je na snazi. U hermetički zatvorenoj kotrljajućoj pogonskoj jedinici nastao je drugi dugometražni igrani film koji je tajnim tokovima i uz podršku kolega dostavljen Berlinaleu, gde je nagrađen najvrednijim priznanjem Zlatni medved. Ako neko bude pitao Ima li medveda u Iranu? odgovaram Kako da ne. Al’ samo oni zlatni vredni eksponati, a kao ugroženoj vrsti dodeljen im je poseban tretman. Pošto i sam Jafar ima izražen smisao za satiru, bez obzira na pat poziciju u kojoj se nalazi, siguran sam da mi ovu šalu ne bi zamerio.

Taksi nas u gotovo realnom vremenu, uz povremene montažne rezove, vodi po Teheranu i kroz epizode sa mušterijama koje mahom glume Panahijevi prijatelji i rodbina, seciraju duh iranskog društva, autoreferirajući se i na samu režiserovu sudbinu. Priča se otkotrljava sa prvim putnicima, društveno samosvesnom učiteljicom i pravdoljubivim muškarcem. Razgovor prerasta u debatu jer je priča o čoveku koji je krao otišla smerom u kojem je jedna strana podržavala drastičnu kaznu za svaki vid krađe, pa čak i egzekuciju, dok je druga zagovarala da se prvo provere motivi krađe, pa da se tek onda odredi krivica.

Taxi Tehran (2015) 2

Tako dolazimo do zanimljivih informacija da recimo najviše smrtnih kazna pored Kine izvršava upravo Iran. Moramo shvatiti da ovo nije uopšte benigna stvar u Islamskoj Republici Iran čiji je zakon šerijatsko pravo, a ajatolah (islamski vođa unutar šijatizma) ima najveće ovlasti u državi. Upravo po Šerijatu jedan od najvećih grehova je lopovluk i otuđivanje stvari. Dok se razgovor zahuhtava, tek u devetoj minuti diskretnim okretom kamere prema desno postajemo svesni da je taksista glavom i bradom upravo Jafar Panahi.

Eksperimentalni art film u tom trenutku upravo se pretočio u eksperimentalnu doku-dramu. Sada nam je jasno kojim smerom ide film i da će se na suvozačevim mestima razmenjivati različiti profili ljudi, pola, starosti, stepena obrazovanja, dok svaka tema razgovora obrađuje određeni sociološki problem, društvene fenomene o kojima bi se otvorenije trebalo pričati. Kao dirigent, Panahi je u samom centru zbivanja, pretvoren u uho koje sve upija, dok se sa tuđih nevolja u drugom delu filma sve postepenije prelazi i na njegovu situaciju.

Tako imamo dilera filmova koji prethodno ugovara mesta razmene, a jedan od kupaca je student režije, koji traži smernice za svoju karijeru. Postojanje dilera koji ugrožava autorska prava je upravo posledica cenzure filmova koji, da bi se uvezli iz sveta, moraju proći iznimno klizav distributivni kod i tek onda, kada komisija upali zeleno svetlo, budu prezentovani širem auditorijumu. Panahi se dostojanstveno sklanja od učešća u ilegalnim radnjama njegove mušterije, koji mu se kasnije i izvinjava, ali i opravdava svoje radnje sa to što ja radim je isto tako kulturna aktivnost. Ti filmovi se svakako ne bi legalnim putem prikazivali.

Taxi Tehran (2015) 3

Njegova nećaka takođe ima školski zadatak da snimi filmić koji se mora pridržavati distributivnih normi i snimajući digitalnim fotoaparatom svoga ujaka dok vozi, diktira šta treba izbegavati. Tom scenom Panahi se uspešno našalio na ta pravila i zabrane, namerno ih karikirajući kroz prizmu pitanja i zaključivanja male pametnice, koja uostalom i skreće pažnju, ma šta da se desi, čovek nikada ne sme izgubiti lepe manire i dostojanstvo. Provlače se i teme sujeverja, ostavštine, video oporuka, posledice zbog napada itd, sa onom temeljnom pretpostavkom da se niko nije rodio da čini nečasna dela, nego je to sticajem okolnosti postao.

Panahi je vrlo hrabar i progresivan režiser. Koristio je svu tehničku opremu koja mu je bila na raspolaganju, poput digitalnog aparata, smart telefona (koji je svojom zvonjavom povremeno iritirao) i podesive kamerice, sve to lucidno kombinujući. On je svestan da je jedan od najznačajnih savremenih iranskih sineasta, bremena koje nalažu teme koje obrađuje u svojim filmovima, pitanja koja postavlja, da kao umetnik uprkos sankcijama ne sme prestati ukazivati na mnoge devijacije u društvu, rasvetljavanje istina, prikazivanja onakvog kako jeste ili kako ga vidi oko jednog samokritičnog individualca jer, ispod taloga propisanih pravila, nije sve onako časno kako se čini.

Taxi Tehran (2015) 4

On je svestan da stalno čačka osinje gnezdo, provocira reakciju, priznavši i u filmu da oseća da ga progoni glas čoveka koji ga je saslušavao u zatvoru. Istina povremeno izgleda kao samodopadan provokator i pomalo se oseća sklonost ka medijskom populizmu. Sa druge strane, čovek koji je imao priliku otići i stvarati u svetu, ipak je zbog svog osećaja pripadnosti ostao boriti se. Ta njegova država je daleko od savršenosti (kao što je i svaka druga) i sve dok je ovakvih ljudi koji razmišljaju na ovakav način, za čovečanstvo ima nade.

Scenario
Gluma
Vizuelni utisak
Lični utisak

  • About
  • Latest Posts
Adnan Pandur

Adnan Pandur

Adnan Pandur

Latest posts by Adnan Pandur (see all)

  • The Light Between Oceans (2016) - 29/12/2016
  • Gion Bayashi (1953) - 17/04/2016
  • Fúsi/ Virgin Mountain (2015) - 15/03/2016

Možda će vam se svideti:

  • Demolition (2015)Demolition (2015)
  • Punch-Drunk Love (2002)Punch-Drunk Love (2002)
  • Drinking Buddies (2013)Drinking Buddies (2013)
  • Chugyeogja/ The Chaser (2008)Chugyeogja/ The Chaser (2008)
  • Light of My Life (2019)Light of My Life (2019)
  • Horrible Bosses (2011)Horrible Bosses (2011)
  • The Disaster Artist (2017)The Disaster Artist (2017)

Podeli ovo:

  • Tweet
  • Share on Tumblr
  • WhatsApp
  • Štampanje
Posted in drama, komedija |
« The Walk (2015)
By the Sea (2015) »

Ostavite odgovor Odustani od odgovora

Pretplatite se preko mejla:

Žanrovi

  • akcija (138)
  • animirani (26)
  • avantura (119)
  • biografski (127)
  • blog (18)
  • dokumentarni (20)
  • domaći (4)
  • drama (649)
  • fantazija (57)
  • film-noir (4)
  • horor (72)
  • istorijski (45)
  • komedija (224)
  • krimi (167)
  • liste (21)
  • misterija (77)
  • muzički (33)
  • porodični (13)
  • ratni (45)
  • romantični (98)
  • sci-fi (104)
  • serije (93)
  • sportski (18)
  • triler (232)
  • uznemirujući (26)
  • vestern (12)

Arhiva

  • decembar 2019 (3)
  • novembar 2019 (5)
  • oktobar 2019 (7)
  • septembar 2019 (3)
  • avgust 2019 (9)
  • jul 2019 (8)
  • jun 2019 (7)
  • maj 2019 (9)
  • april 2019 (7)
  • mart 2019 (10)
  • februar 2019 (11)
  • januar 2019 (11)
  • decembar 2018 (10)
  • novembar 2018 (8)
  • oktobar 2018 (7)
  • septembar 2018 (8)
  • avgust 2018 (9)
  • jul 2018 (1)
  • jun 2018 (6)
  • maj 2018 (4)
  • april 2018 (4)
  • mart 2018 (7)
  • februar 2018 (10)
  • januar 2018 (12)
  • decembar 2017 (8)
  • novembar 2017 (6)
  • oktobar 2017 (9)
  • septembar 2017 (10)
  • avgust 2017 (2)
  • jul 2017 (9)
  • jun 2017 (9)
  • maj 2017 (10)
  • april 2017 (10)
  • mart 2017 (13)
  • februar 2017 (9)
  • januar 2017 (16)
  • decembar 2016 (10)
  • novembar 2016 (12)
  • oktobar 2016 (8)
  • septembar 2016 (8)
  • avgust 2016 (7)
  • jul 2016 (4)
  • jun 2016 (8)
  • maj 2016 (5)
  • april 2016 (9)
  • mart 2016 (12)
  • februar 2016 (12)
  • januar 2016 (19)
  • decembar 2015 (25)
  • novembar 2015 (14)
  • oktobar 2015 (12)
  • septembar 2015 (8)
  • avgust 2015 (7)
  • jul 2015 (20)
  • jun 2015 (16)
  • maj 2015 (19)
  • april 2015 (16)
  • mart 2015 (30)
  • februar 2015 (27)
  • januar 2015 (27)
  • decembar 2014 (24)
  • novembar 2014 (19)
  • oktobar 2014 (27)
  • septembar 2014 (13)
  • avgust 2014 (21)
  • jul 2014 (14)
  • jun 2014 (16)
  • maj 2014 (16)
  • april 2014 (13)
  • mart 2014 (21)
  • februar 2014 (18)
  • januar 2014 (18)
  • decembar 2013 (15)
  • novembar 2013 (19)
  • oktobar 2013 (29)
  • septembar 2013 (34)
  • avgust 2013 (41)
  • jul 2013 (23)
  • jun 2013 (26)

CyberChimps WordPress Themes

© Siniša Stajić, filmskerecenzije.com