Stenli Kjubrik (1/5) – Vreme postanja

 Ovaj tekst predstavlja prvi u nizu od pet tekstova o jednom od najboljih i najuticajnijih reditelja svih vremena. Vreme postanja predstavlja period od rođenja Stenlija Kjubrika (Stanley Kubrick) do njegovog drugog braka i selidbe u Holivud, period dug 27 godina.

Njegovo ime se ne može ne spomenuti onda kada govorimo o kinematografiji. On je čovek koji je svojim filmovima uspeo da zaintrigira publiku svog vremena i pokupi negativne kritike savremenika, dok bi tek nove generacije prihvatile genijalnost njegovih filmova. Kao ogromnom perfekcionisti, trebalo mu je dosta vremena da jedan filmski projekat izvede do kraja. Snimio je mali broj filmova u svojoj karijeri i tako nas uskratio za veću kulturnu baštinu, ali svakako, ono što je snimio, uradio je maksimalno kvalitetno. Njegovo ime je Stenli Kjubrik, i svojim specifičnim načinom režije i odabira priča na osnovu kojih je snimao filmove, postavio je osnove filmske umetnosti i dao svetskoj kinematografiji mnoge filmove koji su postali klasika sedme umetnosti.  On će stvoriti čuveni krupni kadar zvan „pogled ispod obrva“, jedan od njegovih zaštitnih znakova. To je često scena u kojoj karakter gleda ispod obrva dok mu se kroz glavu vrzmaju čudne, loše i krajnje bolesne misli.

Rođen je na Menhentnu u jevrejskoj porodici, 26. jula 1928. godine od oca doktora, Žaka Leonarda Kjubrika i majke Sadi Gertrud. Njegov deda se doselio u novu zemlju iz Poljske u potrazi za boljim životom. Bio je sin jedinac sve do svoje šeste godine, kada je dobio sestru, devojčicu po imenu Barbara. Žak Kjubrik je bio veoma veliki zaljubljenik u šah, fotografiju i film, te je svom sinu preneo deo te ljubavi. Sa dvanaest godina, Žak ga je naučio da igra šah, a sa trinaest mu je kupio prvi „Graflex“ foto-aparat, što je podstaklo Stenlijevo interesovanje prema fotografiji. Zainteresovan za muziku, kao veliki ljubitelj džeza, na kratko je bio bubnjar u jednom bendu. Stenli je pohađao srednju školu za vreme drugog svetskog rata, i to vrlo loše. On je bio loš đak, sa očajnim ocenama, koga nije zanimalo školovanje niti bilo koji predmet koji se u školi mogao slušati. Svoju ljubav prema fotografiji delio je sa čitaocima školskih novina, gde je radio kao fotograf. Jedino za šta je bio zainteresovan jesu fotografija i šah koji se nisu učili u školi. Povratak mladih američkih vojnika iz rata mu je smanjio šanse da upiše studije za koje ga je spremao njegov otac. Oni su popunjavali mesta na fakultetima ostavljajući ga samog sa njegovim očajnim ocenama. Posećivao je i Los Anđeles kako bi tamo pokušao da se upiše na studije, ali bez uspeha. Kasnije je kratko studirao i Njujorški gradski koledž. Studiranje nije bilo deo njegove sfere interesovanja. Kasnije će izjaviti da u školi nije naučio ništa, i da nijednu knjigu nije čitao sa zadovoljstvom, sve dok nije navršio devetnaest godina.

Posvetio se fotografiji, a kasnije će ga jedna proslaviti. Frenklin Ruzvelt, predsednik SAD je preminuo na svojoj dužnosti, ostavivši naciju u suzama. Sve novine su objavile ovu tragičnu vest. Mladi Kjubrik je krstario ulicama Njujorka i tu je ovekovečio jednog prodavca novina, koji je tužno gledao u daljinu, dok su se ispod njega nalazile novine sa ovom vešću na naslovnoj strani. Ubrzo se zaposlio kao šegrt i prodao seriju fotografija „Look“ magazinu, a kasnije će dobiti status stalnog fotografa. Za život je, takođe, zarađivao igrajući šah u Vašington skver parku, kao i mnoštvu Njujorških šahovskih klubova. Još uvek je radio za časopis, kada je krajem maja 1948. godine oženio jedva punoletnu Tobu Mec. Živeli su u Grinvič Viladžu, a razveli su se 1951. Tada je Kjubrik počeo da odlazi na filmska prikazivanja u Muzej moderne umetnosti i Njujorške bioskope. Zadivili su ga kompleksni, ali tečni pokreti kamerom Maksa Ofulsa, čiji će filmovi u velikoj meri uticati na Kjubrickov stil. On je sada pronašao novu ljubav, film.

„Možda zvuči smešno, ali najbolja stvar koju može da uradi mladi reditelj jeste da nabavi kameru i snimi bilo kakav film.“

feardesire14112012

Njegov prijatelj Aleks Singer ga je nagovorio da snimaju kratke dokumentarce za jednog dobavljača žurnala koji se distribuiraju po bioskopima. Kjubrik je pristao, i od ušteđevine koju je sakupljao tokom godina štednje, snimio je svoj prvi kratkometražni film u crno-beloj tehnici, Day of the Fight. Film traje šesnaest minuta i posvećuje pažnju profilu boksera Voltera Kartijea, kao i jednom njegovom danu i svim fanovima ovog sporta. Film je snimljen sa svega dve kamere kojima su upravljali Stenli Kjubrik i njegov prijatelj Aleks Singer. Oni su snimali borbu uživo, i svako je pokrivao po jednu stranu ringa i arene. Još uvek je radio za „Look“, kada je dobavljač filmskih novina bankrotirao. Kao nezavisni finansijer filma i njegov vlasnik, prodao ga je poznatom studiju „RKO Pictures“. Kada se odbiju svi troškovi kreiranja, Kjubrik je od ovog filma imao čistu zaradu od  samo 100 dolara.

Inspirisan svojim uspehom na ovom polju i zanimljivosti koje donosi život jednog filmskog kreatora, daje otkaz u časopisu „Look“ i iste godine se posvećuje snimanju svog drugog kratkometražnog filma. Reč je bila o filmu „Flying Padre“ čiju je realizaciju kompletno finansirao studio „RKO Pictures“, zadovoljan radom prvog Kjubrikovog filma. Ovaj devetominutni crno-beli film na identičan način posvećuje pažnju katoličkom svešteniku i njegovim dužnostima. On upravlja avionom, kako bi prešao velike udaljenosti, i otud naziv „Leteći otac“ (Flying Padre). Treći film, The Seafarers, prvi Kjubrikov film u boji, bio je tridesetominutni promotivni film za „Seafarers’ International Union“. Ova tri filma su jedini preostali dokumentarci koje je Kjubrik snimio. Verovalo se kako je snimio još nekoliko kratkih filmova koji su izgubljeni, od kojih je najpoznatiji „World Assembly of Youth“ iz 1952. Bio je i pomoćni reditelj na snimanju epizode televizijske serije „Omnibus o životu Abrahama Linkolna“. Nijedan od ovih filmova nije službeno objavljen, iako se većina epizoda našla u neslužbenoj prodaji, a isečci iz njih korišteni su u dokumentarcu „Stenli Kjubrik: Život u filmovima“, o životu čuvenog reditelja u režiji njegovog šuraka i producenta na njegovim najpoznatijim filmovima, Jana Harlana (Jan Harlan). Osim toga, „Dan borbe“ i „Leteći otac“ prikazani su na TCM-u kao deo festivala kratkih filmova.

Killerskiss4

Za svoj prvi dugometražni film potražiće veliku finansijsku pomoć od svojih roditelja i prijatelja. Filmom „Fear and Desire“ koji je snimio 1953. godine, započeo je svoj ciklus dugometražnih filmova. Kako god, ovaj film je samo prebacio normu koja je postavljena za dugometražne filmove, a to je 50 minuta, jer je trajao nešto više od sat vremena. Unajmio je Hauarda Sakera, neafirmisanog dramaturga, da razvije priču o dešavanjima u izmišljenom ratu. Na ovom filmu radio je sa bivšom suprugom, Tobom Mec. Tokom snimanja, upoznao je svoju buduću suprugu, plesačicu po imenu Rut Sobotka, poreklom iz Austrije. Sa njom će živeti tri godine pre nego što će svoju vezu ozvaničiti brakom. Film govori o grupi vojnika uhvaćenih iza neprijateljskih linija u izmišljenom ratu. Na kraju, ljudi shvataju da su lica njihovih neprijatelja identična njihovima, jer isti glumci glume sve likove. Korišćenje istog glumca za više uloga kasnije će postati jedan od njegovih zaštitnih znakova.

Još u ovom filmu je pokazao ono što će karakterisati njegovu karijeru filmskog tvorca. U pitanju je reditelj koji svojim filmovima iskazuje svoje stavove o ratu i ratovanju. On će praviti antiratne filmove kojima će, na neki način, upozoravati publiku na opasnosti ratovanja. Kao proslavljeni reditelj, o ovom filmu će kasnije govoriti kao o amaterskom delu koji nije vredan pažnje. On je išao toliko daleko, da je pokupovao i uništio gotovo sve moguće kopije ovog filma. Međutim, oni primerci koji su preživeli ovaj tretman, doživeli su svoje VHS izdanje, kao i DVD izdanje u godinama nakon Kjubrikove smrti.

Kjubrik je opet stao na ludi kamen, ozvaničivši vezu sa pomenutom plesačicom. Ona će imati svoju kameo ulogu balerine Iris u njegovom sledećem filmu „Poljubac ubice“, koji će biti realizovan iste 1955. godine. Kao još jedan film koji traje nešto više od sat vremena, nije zadobio veliku pažnju kod kritike. Film je samo naznačavao početak jedne blistave karijere. Opet je Kjubrik promenio žanr snimivši film-noar, često korišćen tih godina. Sa svojom novom suprugom seli se u Holivud, a ona će mu roditi ćerku.

U narednom tekstu „Otkrovenje“, pokriva se najmasovniji period Kjubrikove rediteljske karijere. Između ostalih, biće reči o tome kako se Kjubrik uspostavio kao dobar reditelj i koliko je uspeo da uzdrma svet četrnaestogodišnjom Lolitom i možda najboljim filmom SF žanra – „2001: A Space Odyssey„.

Autor teksta: Zlatan Stajić

fdfd