A Serious Man (2009)

The Uncertainty Principle. It proves we can’t ever really know… what’s going on.

Filmove braće Koen (Joel Coen, Ethan Coen), osim što su kvalitetni po skoro svakom kriterijumu, karakterišu i filozofske ideje autora koje suptilno ili tematski uključe u napisani scenario. U slučaju radova Barton Fink ili The Man Who Wasn’t There, akcenat je stavljen na egzistencijalizam, a svakako najkompletniji pokušaj njihovog predstavljanja ovog filozofskog pravca je kroz film A Serious Man.

Nakon kraćeg i čudnog prologa, prelazimo u 1967. godinu i upoznajemo glavnog junaka Lerija Gopnika (tumači ga izvrsni karakterni glumac Michael Stuhlbarg), profesora teorije fizike, čiji život na površini izgleda normalno. Smeši mu se stalno mesto profesora na fakultetu, njegova supruga Džudit (Sari Lennick) je obično kod kuće i imaju dvoje dece. Međutim, stvari ispod površine imaju drugačiji tok – Džudit želi tradicionalni jevrejski razvod kako bi se udala za komšiju Saja (Fred Melamed), koji želi prijateljski kontakt Lerijem, ćerka je opsednuta svojim izgledom, sin puši marihanu dok se približava bar micva, dok brat Artur (Richard Kind) ima kockarske probleme i spava na kauču. Kao rezultat sukoba sa Džudit, Leri se seli iz kuće i odlazi u motel.

Situacija na poslu takođe postaje komplikovana. Student nagovara Lerija da mu promeni ocenu i ostavlja kovertu sa novcem na stolu. Ukoliko prijavi podmićivanje, student će sve negirati, ali ako ne promeni ocenu, student će svima ispričati kako je uzeo novac. Leri nema nameru da popusti i da promeni ocenu, ali tračevi polako počinju da kruže i shvata da se nalazi usred velikog etičkog problema.

Braća Koen su već toliko puta dokazali kako su sposobni da svoje ezoterične ideje efektno sprovedu u delo, pružajući gledaocima i vizuelni i filozofski užitak. Karakteristično za ove autore, završni udarac stiže u završnim minutima, ali je putovanje do tog završnog udarca takođe zanimljivo. Čitava priča se može svesti pod izraz produžena šala sa čovekom koga nema šta nije snašlo, u kojoj se jedna šala nastavlja na drugu kao mađioničarske marame prilikom izvođenja trika. Postoje dva tipa šale – prvi je vezan za progresiju kako stvari postaju sve gore i gore za Lerija, a druga je njegova potraga za smislom u silnim paradoksima koji su ga zadesili.

Scenario iz scene u scenu sve više povećava Lerijevu patnju tako što ga smešta u situacije iz kojih jednostavno ne može izaći kao pobednik. Osim gorepomenutih problema i muka sa advokatima, za vratom ima i činjenicu da Džudit želi da učestvuje u kući iako je isteran iz nje, tako da Leri namešta tv antenu i daje novac svojoj zahtevnoj ćerki. Dodatni zaplet nastaje kada Leri, pod uticajem bukvalno svakoga iz svoje okoline, poseti rabina u potrazi za savetom. Saveti i propovedi svakog rabina ga dodatno zbunjuju, kao što njegove studente zbunjuje Hajzenbergov princip neodređenosti (verovatno najpoznatiji print iz ovog filma).

Leri gubi kontrolu nad svakim segmentom svog života i preostaje mu da razloge za to potraži u mudrim rabinovim odgovorima. Zbunjen je jer je, iako ga sa svih strana saleću izazovi (student sa mitom ili komšinica koja ga zavodi), primeran čovek i vernik, a snalazi ga loša sudbina. Naposletku shvata da mu ni vera ne pruža konkretne odgovore i da jednostavno nema određenog krivca. Njegovo shvatanje teorije razloga i posledica je previše naivno za svet koji mu donosi nezadovoljstvo. Lerijev sređen život je postao haotičan i nepredvidljiv, naporno iskustvo u kome su stara pravila promenjena, a njemu ostaje samo da se pita zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima.

A Serious Man je film koji naizmenično smenjuju sumorni očaj i karakteristični crni humor braće Koen. Ono što je u ovom slučaju glavni izvor komedije su nespretni pokušaji glavnog junaka da se uklopi u porodične, poslovne i religiozne kalupe. Nelagodnost koju stvaraju njegova nedaća smenjuje smeh zbog bizarnosti situacija u kojima se nalazi. Stulbarg svom junaku donosi facijalne ekspresije i gestove karakteristične za šlemocla iz jevrejskih komedija, čije retoričko zašto ja i zasmejava i rastužuje.

Po svim parametrima, A Serious Man je u vrhu koenskih filmova. Moralan je bez prikaza brutalne sile (kao u filmu Fargo npr), poseduje prilično lični pečat, a specifični humor je još više intenziviran komičnom tugom glavnog junaka. Rekao bih da je ovaj film kulminacija njihove kreativnosti, koja ne beleži pad skoro 35 godina (zaboravićemo na Hail, Caesar!). Moram spomenuti da film ima prilično neshvatljivi prolog i kraj koji ostavlja gledaoca u razmišljanju što je, uz brojne reference na religiju i konkretno judaizam, glavni razlog pomalo podeljenih utisaka.

A Serious Man je i mračna i komična drama koja je kombinacija lične tragikomedije i bogate studije o judaizmu i univerzalnim pitanjima. Egzistencijalno putovanje majstora žanra i, subjektivno, njihov najzreliji film.[yasr_multiset setid=0 show_average=’no’]