Ray (2004)

Obožavam biografske filmove koji se bave muzičarima, naročito onima čiju muziku i sam slušam. Tada opraštam mediokritetske scenarije i sve ono što mi inače zasmeta, jer to toliko i ne primetim pored sjajne muzike i harizmatičnih glumaca u glavnoj ulozi. Jedan od najdražih filmova iz ovog žanra je Ray iz 2004. godine, koji potpisuje Taylor Hackford.

Ovaj film se bavi čuvenim muzičarem Rejom Čarlsom, tačnije periodom njegovog života tokom 50-ih i 60-ih godina prošlog veka. On je odrastao na plantaži u Severnoj Floridi u velikom siromaštvu, a kao dečak je izgubio vid, nedugo nakon što je svedočio smrti svog mlađeg brata. Inspirisan svojom majkom, koja je bila nezavisna žena jakog duha, Rej je spas iz siromaštva pronašao u muzici, za klavirom. Nakon početnih malih turneja, Rej je stekao reputaciju fantastičnog muzičara, koji je uskoro osvojio svetsku scenu…

Rej Čarls je bio unikatan muzičar svoga doba sa neponovljivim stilom koji je kombinovao R&B, rokenrol, džez, kantri, gospel i druge žanrove. Pored svog stila, Rej je bio upečatljiva pojava, harizmatičan čovek sa crnim naočarima i veoma širokim osmehom, koji je uživao u svakom tonu koji odsvira ili otpeva. Pored nemerljivog uticaja na svetsku muziku, Rej Čarls je bio pionir borbe protiv rasne segregacije i to u klubovima gde je nastupao. Takođe, zagovarao je veća prava muzičara prilikom produkcije, deljenja prihoda i zaštite intelektualne svojine.

Muzičar nije uspeo da doživi premijeru ovog filma, jer je preminuo nekoliko meseci ranije. Međutim, scenario je pročitao na Brajevom pismu i imao je svega dve manje zamerke. Ukoliko i vi budete imali neke zamerke, one će se izgubiti u posmatranju Džejmija Foksa (Jamie Foxx), čiji je performans u ovom filmu besmrtan kao i muzičar koga je tumačio. Pored očigledne fizičke sličnosti, Džejmi se do detalja posvetio svim specifičnostima Rejeve pojave, mimike i gestova, a uspešno je preneo njegov glas, tikove i životnu snagu. Nije ni čudo što je za svoj trud pokupio Oskara, Zlatni Globus, Baftu itd.

Autor je ovom filmu pristupio sa iskrenim poštovanjem i ljubavlju prema subjektu i onome što radi. Scenario nije mogao izbeći klasičnu strukturu od siromaštva do bogatstva sa porocima i kako svaki uspeh ima svoju cenu, ali je sasvim jasno predstavio sve probleme i oscilacije sa kojima se muzičar suočavao na privatnom i poslovnom planu. Takođe, autor nije ulepšavao svog subjekta, koji je imao problema sa drogom, koji je povremeno bio egoističan i koji je zanemarivao svoju porodicu. Sa druge strane, vidimo kako je Rej bio jakog duha, kome hendikep nije bio izgovor sa sažaljenje i milost, već pokretačka snaga i veliki motiv.

Autor i Džejmi Foks nisu bili toliko pretenciozni da zamene glas Reja Čarlsa na saundtreku, ali je zato Foks naučio da svira klavir i sve scene u filmu je odradio sam. Na taj način je postignuto da magičan glas cenjenog umetnika dobije harizmu i upečatljivost glumca koji ga tumači. Tokom filma ćemo čuti brojne njegove hitove poput Hit The Road Jack, I Got a Woman ili meni omiljenu Mess Around i videćemo kako se menjao stil njegove muzike. U sporednoj ulozi moram spomenuti odličnu Redžinu King (Regina King), koja je zimus pokupila Oskara za glavnu žensku ulogu.

Ray je zanosan, energičan i kvalitetan portret muzičkog genija, njegovih dostignuća i njegovih ličnih demona, sa zapanjujućim Džejmijem Foksom koji u potpunosti krade šou.

moja konačna ocena: 10/10