Quills (2000)

Conversation, like certain portions of the anatomy, always runs more smoothly when lubricated.

Markiz de Sad je bio francuski plemić i pisac čija su ga dela učinila jednim od najkontroverznijih likova kako svog vremena, tako i današnjice. Dok ga jedni smatraju slobodumnim, drugima je bio izopačeni seksualni devijant, a svojim kontroverznim delima je potvrdio izreku da je tanka granica između genija i ludaka. Dobar deo života je proveo po ludnicama i zatvorima, optuživan je za bogohuljenje i mučenje, dok je pojam sadizam izveden iz njegovog prezimena.

Quills je fiktivna period drama koju potpisuju režiser Philip Kaufman i scenarista Doug Wright. Smeštena u Napoleonovu Francusku krajem 18. veka rekonstruiše sudbinu svog subjekta tokom boravka u ludnici Šeranton. Markiz (Geoffrey Rush) je uspeo da se sprijatelji sa mladim upravnikom sveštenikom Abeom (Joaquin Phoenix) i prelepom praljom Medi (Kate Winslet). Stvari kreću po zlu kada se markizove knjige počnu tajno objavljivati, a Napoleon šalje doktora Rojera Kolarda (Michael Caine), čoveka poznatog po tome što vrši torturu nad pacijentima, da nadgleda Šeranton i izleči markiza. Taj potez bi mogao značiti kraj te ustanove i samog markiza, ali njegov buntovni karakter samo postaje jači…

Markiz je zatvoren u ustanovi, ali i dalje poseduje određene privilegije namenjene aristokratiji, pa su mu prostorije fino opremljene nameštajem i umetninama, može da pije vino i da piše i poseduje dozu dekadencije i gracioznosti. Abe ga podržava u pisanju jer smatra da će na taj način očistiti svoj um od prljavih maštarija, Medi njegove rukopise krijumčari na štampanje, čime markiz navlači bes na sebe. Dolazak novog doktora ne smiruje markiza, već pokreće igru nadmudrivanja ispunjenu prkosem i ruganjem, koja će ga koštati prvo privilegija, a zatim i mnogo više.

Ukoliko ste čitali markizove knjige ili gledali neku njenu ekranizaciju poput Pasolinijeve 120 dana sodome biće vam jasno da je ovde de Sad prilično ublažen i nećete čuti neke od njegovih kontroverznih životnih filozofija. Ovde ga vidimo kao ekstravagantnog starijeg čoveka slobodnog duha koji se zalaže pre svega za slobodu umetničkog izražavanja, svestan da nije on kriv što što je njegovo pisanje sablažnjivo i opsceno. Markiz potiče na seksualne tabue, s obzirom na to da je prilično subverzivan, po njemu su seksualnost i kreativnost neizbrisivo povezani. Ispostaviće se da niko nije zainteresovan za seks kao pojedinac koji živi po načelima vere, a ta činjenica će poslužiti kao katalizator markizove propasti.

Markiz nije u mogućnosti da ostvari svoje maštarije, pa ih pretače u pisanu reč, naizgled nezainteresovan da li će njegova pisanja doći do šire publike, iako kasnije vidimo da komentariše izgled štampe i kvalitet papira u knjizi. Njegovo ponašanje posredno utiče na sve likove koje pratimo. Sveštenik Abe sa svojom preterano naglašenom erotičnošću (recimo scena kada spava sa otkopčanom košuljom) poseduje očigledni nesklad između onoga što želi i onoga što mu religija dozvoljava. Lik Medi je veseo i pun života, nema problem da prizna da je zanimaju markizova pisanja, ali ispostaviće se da nije posvećena telesnim uživanjima, za razliku od mlade doktorove supruge.

S obzirom gde je smeštena radnja i ko je subjekt scenarija očekivao sam mračan film, ali ispostaviće se da to nije u potpunosti tako. Film poseduje nekoliko teških scena, ali je tokom gledanja uglavnom ostavljao relativno pozitivan utisak, pre svega jer markizov slobodan duh nije slomljen i što svaki dan počinje optimistično. Takođe, njegova angažovanost oko predstave u ustanovi pozitivno utiče na druge štićenike. Džofri Raš je strašan glumac i ovde pruža performans koji se graniči sa psihozom i on je centar naše pažnje kad god je na ekranu, kao da drugi likovi ne postoje.

Film poseduje dva objektivna razloga za kritikovanje – prvi je što svi pričaju na aristokratskom engleskom iako su likovi Francuzi, a drugi je što je markizov život bio dovoljno uzbudljiv i kompleksan da scenarista nije morao koristiti fikciju. Iskreno, meni ovi razlozi nisu smetali da uživam u filmu, ali mi je razumljivo ako nekome jeste. Predstavljanje cenzure, pornografije, umetnosti, religije i mentalnih bolesti, kao i autorove poruke ne bi imale toliku jačinu da se autor posvetio biografskim elementima.

Quills je fiktivni biografski film o poslednjim danima kontroverznog pisca i provokativna odbrana slobode izražavanja i kreativnog duha – verovatno ne delimo markizov ukus, ali se sigurno divimo njegovoj tvrdoglavosti i upornosti.

moja konačna ocena: 8/10