Nineteen Eighty-Four (1984)

Nineteen Eighty-Four iliti 1984 je britanski film koji predstavlja ekranizaciju istoimenog čuvenog romana Džordža Orvela. Simbolično je snimljen 1984. godine, a ekranizaciju potpisuje Michael Radford. Film baziran na tako složenom i dobro poznatom materijalu je lako mogao biti potpuna katastrofa, ali sreća, sa ovom adaptacijom nije takav slučaj.

Radnja filma je smeštena u distopiju kojom vlada svemoćni, represivni totalitarni režim države Okeanije. Protagonista je Vinston Smit (John Hurt), birokrata ministarstva istine, koji ima zadatak da prepravlja istorijske činjenice i da briše postojanja određenih ljudi. Iako je svestan da Veliki brat neprekidno motri svaki njegov pokret i sluša svaku izgovorenu reč, on započinje vlastitu borbu protiv poretka. Ono što je počelo kao pisanje tajnog dnevnika, prelazi u gaženje društvenih normi, koje zabranjuju sve što je individualno…

Okeanija je sveprisutna država kojom vlada Veliki brat, koja je u stalnom ratu i koja ima cilj da proletarijat, koji je slobodan od kontrole države, ostane bez obrazovanja i kapitala. U svakoj stambenoj jedinici se nalazi teleskrin, koji neprestano emituje vesti, ali i špijunira stanovništvo. Upravo je objavljeno deseto izdanje rečnika Novogovora, koji sa svakim novim izdanjem ima sve manji broj reči. Naš protagonista ima odgovoran posao, jer svojim tekstovima kontroliše budućnost partije i države, ali je potpuno ravnodušan prema svom društvu. Svakodnevnicu mu remeti pojava Džulije (Suzanna Hamilton), koja će mu pružiti uzbuđenje i sa kojom će otkriti ljubav.

Policija misli predstavlja složeni sistem nadzora, koji za cilj ima potpunu eliminaciju misaonog kriminala. Vinston je partijski radnik, ali otkriva nesporni dokaz da partija laže, kreće na put preispitanja i samim tim postaje misaoni kriminalac. Iako je mislio da je Džulija došnik, ispostavlja se da je subverzivna i njih dvoje se upuštaju u nedopušten i opasan odnos. Njegova istraga između stvarnosti i propagande ga suočava sa O’Brajanom (Richard Burton), tajanstvenim članom unutrašnje partije.

Verujem da je bio zastrašujući poduhvat adaptirati jednu od najpoznatijih knjiga svih vremena. Roman je bio inspiracija mnogima, od književnika do političkih teoretičara, ali je shvaćen i kao upozorenje budućim generacijama. Još od 1956. godine su filmska prava bila zaključana, ali je producent uspeo da ih izvuče od Orvelovih naslednika, kako bi film bio snimljen tokom vremena opisanog u romanu. Međutim, iako je radnja smeštena u 1984. godinu, priča o ljudima u totalitarnoj državi, pod kontrolom sveprisutnog Velikog brata, je savršeno pogodna i relevantna i u modernom dobu.

Redford je ostao prilično veran Orvelovoj viziji, tako da je London u filmu prljava, depresivna industrijska džungla, sa bezbroj teleskrina i spikerima koji ispaljuju vesti o industrijskom napretku ili sa frontova. Atmosfera i boje precizno prenose duhovnu prazninu i beznadežni osećaj stanovnika. Za muziku je bila zadužena grupa Eurythmics, ali Redford nije bio oduševljen kombinacijom elektro-popa i sumorne atmosfere u filmu – zbog toga postoje dve verzije filma, sa različitim saundtrekovima.

Džon Hurt je fizički veoma prikladan Vinston Smit jer njegova pojava sugeriše doživotnu patnju. On je veoma kvalitetan glumac, a dovoljan primer za to je film Elephant Man, gde je protagonisti čoveku-slonu pružio ljudskost svojim glasom. Ovaj film je posvećen Ričardu Bartonu, kome je uloga O’Brajana bila poslednja u velikoj karijeri. On je ovde suzdržan, kao savršen izbor za predstavnika apsolutne kontrole. Suzana Hamilton kao Džulija je skladna mešavina seksualnosti, nevinosti, očaja i ludila, kao i zagonetnosti, jer ne znamo njenu motivaciju i verovanja.

Film ukazuje na alate, trikove i greške koje nas mogu odvesti u režim sličan velikom bratu. Naglašava zašto nikada ne treba da odustanemo od svoje slobode, zašto ne treba slepo verovati političkom vrhu, zašto mediji ne smeju biti korumpirani i zašto ne smemo biti pijuni vlasti, ni po cenu straha od rata – iako nijedan film ne može zameniti Orvelove reči, ova adaptacija klasičnog distopijskog romana je svakako vredna vašeg vremena.

moja konačna ocena: 9/10