Lion (2016)

I’m not from Calcutta… I’m lost.

Kada se radi o Indiji, bez obzira koliko ih neki hvalili, ne volim njihove filmove. Prvenstveno zbog te njihove potrebe da se u sred filma pleše, peva i slično, pa tako i kad je priča ozbiljna i zastrašujuća, oni to ipak urade. Kada se radi o samoj zemlji Indiji, takođe mogu reći da me ne privlači. Iako egzotična, šarena, sa izuzetno bogatom istorijom i kulturom, jednostavno ta neverovatna gužva, prljavština i haos čine da nemam želju da tamo i odem. Bez obzira na moje razloge i odbojnost prema Indiji, ona je bez ikakve sumnje mesto gde su se rodile, a i dalje se rađaju, neke od najemotivnijih i najvećih ljudskih priča ikada. Jedna od njih je i priča o Lavu (Saru).

Lion je australijski film, koji nam donosi potpuno neverovatnu, istinitu priču o Saruu. Saru je petogodišnji dečak, koji živi u seocetu u Indiji sa majkom, bratom i sestrom. Žive u neimaštini i dane provodi sa starijim bratom Guduom, pokušavajući po čitav dan da nešto zarade i donesu malo hrane kući. Tako Saru jednog dana ide sa bratom do obližnjeg gradića u noćnu smenu, što znači odlazak na železničku stanicu tražeći bilo šta što bi im moglo doneti zaradu. Dok Gudu odlazi da izvidi područje, Saru spava na klupi. Budi se u pola noći sasvim sam. Tumarajući po stanici u potrazi za bratom ulazi u voz da se skloni od zime. San ga uskoro savladava. Kada se probudi počeće neverovatna priča njegovog života…

Ova biografska drama-avantura, priča nam jednu od najneverovatnijih ljudskih priča. Urađena je po knjizi A Long Way Home, koju je napisao sam Šaru Brirli o svom životu i neverovatnoj avanturi koju je preživeo. Kao što rekoh, ne volim Indiju, ali ona je rodila neke od najemotivnijih ljudskih priča ikada – upravo takva je i ova. Priča o neverovatnim sudbinama, podvizima, događajima koji su svi zajedno ispisali stranice iste. Priča koja se jednom rečju može opisati kao emocija. Upravo tako, jer kroz film prolazite i osećate sve ljudske emocije koje čovek može imati. One se zajedno sa pričom razvijaju i smenjuju i jednostavno vas nose kroz film, a po završetku još dugo će vam trebati da se povratite u normalno stanje. Priča, sama od sebe, je fantastična. Međutim, isto toliko fantastično je bilo i upravljanje istom. Za to zasluge idu režiseru, ali i sjajnoj postavi glumaca koji su nam isporučili verno taj emotivni udar.

Režiju potpisuje australijanac Gert Dejvis (Garth Davis), poznat mi jedino po seriji Top of the Lake, ali i jedan od koga u budućnosti, nadam se, možemo očekivati još sjajnih filmova. Inače, Dejvis je umetnik i dizajner, kao i svetski priznat i nagrađivan režiser/kreator reklama. Možda mu je to iskustvo pomoglo da nam ovako dobro proda film. Kako bilo, uradio je odličan posao i posložio čitavu priču, koja nam u preplitanju sadašnjosti i prošlosti, ili bolje rečeno kroz sećanja na javi, priča čudesnu priču.

Naslovnu ulogu igra Dev Patel (Dev Patel). Opet film sa njim u glavnoj ulozi donosi jednu od nezaboravnih priča iz Indije. Ovde je drugačiji, odrastao, ali na visini zadatka, sa zrelijim emocijama i vernim prikazom svog lika. Međutim, onaj koji odnosi svu slavu i pohvale je onaj koji igra malog Sarua, dečak-glumac po imenu Sani Pavar. Ovaj dečak vam jednostavno ukrade srce svojom pojavom, a potom i glumom. Njegova uloga nije bila ni malo laka, ali ju je on izneo sa toliko emocija kao da to radi godinama. Inače, neretko nas oduševe upravo klinci, rođeni za glumu koji to rade tako lako, prirodno. Jedan od njih je i Sani i ne možete da ga ne volite i saosećate sa njim. Tu nije kraj onima zaslužnim za odličanstvenost Lion-a. Manje uloge, ali bitne igraju Dejvid Vinam, Runi Mara i Nikol Kidman. Ipak, posebno bi pohvalio ulogu Nikol Kidman, koja je u malo minuta mnogo toga demonstrirala i oduševila me.

Ne mogu do kraja da dokučim da li je za čitav ovaj savršen spoj zaslužan Dejvis i njegovo iskustvo sa reklamama. Ima tu svega, od posebnosti priče do glumačkih sposobnosti, ali mislim da je veliku zaslugu imao sam režiser i sve to savršeno posložio na način da, od svega što je imao na raspolaganju, izvuče maksimum i preoblikuje u skladnu celinu, sklop nabijen emocijama. Jedino što je potrebno tome sklopu smo mi, gledaoci, kojima će rasklopiti i ponuditi emotivni udar, a mi možemo jedino da uživamo i upijemo sve ponuđeno.

Na kraju, Lion je odlična biografska drama, sjajno režirana, iskreno odigrana, ona koja će vam uzburkati sve emocije i ostaviti vas da treperite satima posle gledanja dok pevušite Never Give Up od Sie.

moja konačna ocena: 10/10