Juice (1992)

Just ’cause you pour syrup on something doesn’t make it pancakes!

Ernest Rosko Dikinson (Ernest R. Dickerson) je jedan od razloga zašto je Spajk Li toliko cenjen autor jer je bio zadužen za kinematografiju na njegovim ranim radovima Do The Right Thing, Jungle Fever i Malcolm X. Vremenom se posvetio režiranju i radio je, između ostalog, na serijama poput The Wire, Dexter ili The Walking Dead, a film Juice je bio njegov režiserski debi. Ovaj film je ostao upamćen i kao prvi glumački nastup pokojnog repera Tupaka Šakura (Tupac Shakur).

Scenario prati četvoricu prijatelja iz Harlema kojima se dani sastoje od izbegavanja škole, gluvarenja po kraju, sitnih lopovluka i povremenih sukoba sa portorikanskom bandom. Jedini član grupe sa planovima za budućnost je Kju (Omar Epps), koji se trudi da se probije na lokalnoj DJ sceni i ima stariju devojku sa stanom i poslom. Zaplet nastaje kada Bišop (Tupak), gangster vonabi, odluči da kupi pištolj kako bi opljačkao lokalnu prodavnicu. Kju to veče ima takmičenje u lokalnom klubu, ali mora ispoštovati svoje prijatelje. Kao što i očekuje, pljačka se kreće u totalno pogrešnom pravcu…

Juice u slengu označava ulično poštovanje i kredibilitet, ono što se mladi momci u getu nadaju da će postići jer nemaju druge alternative, a ispostavlja se da takve težnje obično ustupe mesto hladnoj stvarnosti. Tupak je bio prava atrakcija i dosta zasluga za popularnost ovog filma ide njemu, naročito jer je ubijen četiri godine nakon snimanja. Zbog toga, kada se pogleda iz današnje perspektive, Juice predstavlja pravi omaž stvarnim opasnostima sa kojima su suočeni ljudi poput onog koga je tumačio.

Ovaj film je pravi proizvod svog vremena. Prati svakodnevne aktivnosti crnih momaka u naselju u kome dominiraju siromaštvo i bande, vidimo njihove odnose sa porodicama, podnošenje policijskog maltretiranja i sukobe sa drugim grupama. Socijalni realizam izbija iz svakog kadra, a veseli i brzi ritmovi rep muzike su nekako u čudnom sukobu sa Bišopovom ubistvenom prirodom i njegovim šizofrenskim postupcima, koji predstavljaju veliku pretnju za nekada veoma skladnu grupu. Zbog toga se postavlja ključno pitanje – kada je svaki aspekt okoline definisan vrtlogom nasilja, da li je moguće da ga pojedinac izbegne.

Priča se usredsređuje na prijateljstvo i socijalna pitanja, ali nam pokazuje i kako druženje sa pogrešnim ljudima može dovesti do nesagledivih posledica. Jedan od bitnih aspekata te priče je što nijedan od likova nije izrazito dobar ili izrazito loš, kao da se njihova nevinost i dobrodušnost sukobljavaju sa lošom okolinom u kojoj žive. Posebno mi se dopala prva trećina filma, koja jeste malo duža priprema za zaplet, ali je pravi retro-trip za one koje vole kulturu, odeću ili način govora iz devedesetih.

Kada sam prvi put gledao ovaj film nisam znao da je to bio prvi Tupakov glumački poduhvat, ali je ostavio veoma jak utisak na mene. To se naročito odnosu na scenu u kojoj pruža reči utehe majci ubijenog momka, a ispostavlja se da je Tupak na audiciju za ulogu došao sasvim slučajno. Iako scenario nema sofisticiranost filmova iz tog perioda poput Boyz n The Hood, nudi zanimljiv društveni komentar na život u getu sa početka devedesetih, ali ostaje žal da bi, recimo, u rukama Spajka Lija sve to izgledalo mnogo bolje.

Juice je pravi produkt svog vremena, energičan urbani triler koji predstavlja četiri momka u pokušaju da steknu kontrolu nad svojom okolinom i svojom budućnošću, sa zaostavštinom u vidu Tupaka i njegovog gangsterskog imidža.

moja konačna ocena: 8/10