Her (2013)

Jedan od filmova koji će obeležiti ovogodšnju dodelu Oskara je najnoviji dugometražni projekat sjajnog režisera i scenariste Spajka Džounsa () koji je poznat po tome da njegov rad stavlja kvalitet ispred kvantiteta. Nakon jedanaest godina od snimanja filma Adaptation i čak četrnaest godina od sjajnog Being John Malkovich njegov tek četrvrti dugometražni film je privukao dovoljno pažnje publike i kritike i pre samih projekcija filma.

Glavni lik radnje je Teodor () koji se bavi pisanjem emotivnih pisama za druge, veoma je dobar u tom poslu, usrećuje druge, dok je njegov život usamljen i bez emocija. On je godinu dana odvojen od svoje supruge Ketrin (), ali još uvek nema snage da potpiše papire za razvod. Njegove komšije i najbolji prijatelji su Ejmi () i Čarls (), a sa Ejmi ima poseban odnos, skoro bratsko-sestrinski. Njegov život se menja kada kupi veštački inteligentni operativni sistem po imenu OS1, kom daje ime Samanta. Samanta ima svoj sopstveni „mozak“, rasuđuje, obaveštava i ima glas (), tako da oni počinju da razgovaraju i vremenom provode sve više vremena zajedno.

Teodor vremenom počinje da se vraća u život i shvata da je zaljubljen u Samantu. Njegovu specifičnu ljubav kvari činjenica da je pun strahova i sumnji u vezi njihovog odnosa. Samanta vremenom počinje sve više intelektualno i moralno da raste, ona dobija nova saznanja i sposbnost da oseća ljudske emocije. Njihova ljubav je veoma nekovencionalna i predstavlja glavnu tematiku filma, tj. njihov odnos na preneseni način predstavlja prikaz odnosa savremenog čoveka prema tehnologiji kao i problema savremenog čoveka u vezi emocija i poverenja.

Ovaj dirljiv i emotivan film je stekao popularnost jer publika sa njim može lako da se identifikuje. Bavi se univerzalnim temama koje se tiču većine nas, kao što je problem raskida, života bez voljene osobe, pokušaja da se nastavi dalje bez nje, kao i pokušaja da se ponovo prepustimo nekoj drugoj osobi. Režiser nam sve to dočarava brojnim flešbek scenama u kojima imamo uvid u pređašnje i sadašnje emotivno stanje glavnog junaka, kao i sa dosta zumiranja lica kako bi nam facijalne ekspresije još više približile misli i osećanja glavnog junaka.

her-joaquin-phoenix-3

Džouns je napisao jedan originalan i jedinstven scenario koji predstavlja zanimljivu psihološku studiju o ljudskim odnosima koju maestralno usmerava. Pojedinci zameraju da ljubavna priča nije toliko nekonvencionalna kao što je Džouns želeo da bude jer dosta podseća na običnu vezu na daljinu. Elementi sa flešbekovima su posebno interesantni jer prikazuju nostalgična osećanja izgubljene ljubavi, dok pojedini razgovori između Teodora i Ejmi pokazuju kako je ljudima često bitnije socijalno odobrenje i prihvatanje od iskrenog emotivnog odnosa. Projekat je vizuelno prelep i dosta pažnje je posvećeno tehničkim detaljima, fotografiji i izgledu futurističkog sveta. Posebne pohvale idu za muziku, koja je dobila po nominaciju za Oskara u obe muzičke kategorije.

Hokain Finiks je prosto sjajan u ulozi Teodora. Dominira filmom, zadržava pažnju na sebi i zaista sam ostao začuđen kada sam saznao da nije dobio nominaciju za Oskara. Sa druge strane Skarlet Johanson pruža jednu od najboljih „vokalnih“ uloga koje sam do sada imao prilike da vidim/čujem. Njena uloga je prvobitno bila namenjena Samanti Morton (Samantha Morton), ali su Skarlet i Teodor toliko ubedljivi da nikog drugog ne mogu da zamislim na njihovim mestima. Spomenuću i uvek dobru Ejmi Adams koja je prosto postala etalon glumca koji se pojavljuje samo u kvalitetnim projektima.

Ljubitelji iskrenih emotivnih priča sa sporijom radnjom, postojanim likovima, sjajnim glumačkim performansima i tehničkom savršenošću ne smeju propustiti ovakav film. Po mom mišljenju film godine.

10/10

H0