Filmski pokreti (2/3)

Svako od nas se susretao sa pojmovima kao što su francuski novi talas ili nemački ekspresionizam, često bez predstave zbog čega su ti pokreti toliko bitni i šta oni u suštini znače. Ovoga puta sam rešio da u seriji tekstova malo bliže predstavim popularne i uticajne filmske pokrete koji su obeležili film kroz istoriju, od kojih će neki uticati i na buduće filmske projekte. Lista pokreta neće biti predstavljena ni hronološki ni po bitnosti, ali će generalno predstavljati odličnu polaznu tačku za ljubitelje sedme umetnosti koji traže nešto novo ili žele da prošire svoje znanje o filmu.

Stigao je na red drugi deo teksta, a prvi deo možete videti ovde.

  • Čehoslovački novi talas (Czechoslovak New Wave)

Tzv. čehoslovačko filmsko čudo je izniklo iz pokreta Devětsil i vezano je za autore koji su stvarali u ovoj zemlji tokom šezdesetih godina prošlog veka. Ovaj pokret su činili mladi filmaši-studenti čuvene Praške škole filma koji su bili nezadovoljni komunističkim režimom, pa su postali disidenti iako nije bilo jake cenzure, a autori su imali bolji pristup finansijama nego npr. autori iz Francuskog novog talasa.

Zaštitni znakovi filmova postati su improvizovani dijalozi, crni humor i naturščići među glumcima, a dotakli su i teme zbog kojih su prethodni filmaši u komunističkim zemljama često znali postati mete cenzure. 1968. godine su Sovjeti izvršili invaziju na Čehoslovačku i uveli strogu cenzuru, što je rezultiralo prebegom mnogih umetnika u zapadne zamlje.

Bitni stvaraoci: Miloš Forman, František Vláčil, Věra Chytilová, Dušan Hanák, Pavel Juráček…

Bitni filmovi: The Sun in a Net (1962), Loves of a Blonde (1965), The Shop on Main Street (1965), Closely Watched Trains (1966), The Fireman’s Ball (1967)…

Czechoslovak New Wave

  • Japanski novi talas (Japanese New Wave)

Nakon američke okupacije Japana, filmska industrija je doživela procvat i proširila se van granica zemlje. Japanski filmovi, kao što su melodrame Jasuzira Ozua i filmovi o samurajima, će inspirisati holivudske autore. Žanr kaiju je bio megapopularan, a predstavljao je i metaforu za uništavanje Japana tokom Drugog svetskog rata. Iako je ovo bilo zlatno doba japanskog filma, pojedini autori su želi da filmski prodube svoju slobodu.

Kao i u pokretu New Hollywood, novi filmaši su prestali da prave filmove za celu porodicu. Tabu teme, kontroverze, eksplicitne scene ubistva (do tada su te scene uglavnom bile nagoveštavane, nebitno da li je u pitanju čudovište ili samuraj) – sve je to rezultiralo realističnim trilerima.

Bitni stvaraoci: Seijun Suzuki, Nagisa Oshima, Shohei Imamura, Hiroshi Teshigahara, Masahiro Shinoda…

Bitni filmovi: Branded to Kill (1967), Tokyo Drifter (1966), Intentions Of Murder (1964), The Face of Another (1966) Japanese Summer: Double Suicide (1967)…
Japanese New Wave
  • Iranski novi talas (Iranian New Wave)

Iranski filmovi su specifični po tome što cenzura utiče na njih i pre snimanja. Scenarija proveravaju vladini zvaničnici, autori moraju sklanjati skrivene političke poruke, zabranjeno je prikazivanje golotinje, žene moraju imati maramu itd – tako je još od prvog filma koji je odobrio tadašnji režim The Cow (1969).

Iako su prvobitni autori bili inspirisani neo-realizmom, noviji autori sve više snimaju filmove koji liče na dokumentarce i najbitnija karika njihovih radova je improvizacija. Kamera nastavlja da snima kada glumac zaboravi tekst, a neki put se čuje i režiser kako daje instrukcije. Često su filmovi ekranizacija stvarnih događaja, a u njima glume ljudi koji su ih doživeli. Ovakav stil inspiriše moderne autore dokumentarnih filmova, kao što je The Act of Killing (2012).

Bitni stvaraoci: Jafar Panahi, Abbas Kiarostami, Mohsen Makhmalbaf…

Bitni filmovi: The Cow (1969), Offsides (2006), Ten (2002), A Separation (2011), This is Not a Film (2011), Taxi Tehran (2015)

Iranian New Wave

  • Cinema du look

Video igre, moda i muzički spotovi su bili bitni deo pop kulture osamdesetih i ranih devedesetih godina prošlog veka. Iako je francuska vlada podržavala filmsku industriju, filmovi nisu uspevali da se približe gledaocima. Trojica mladih francuskih filmaša su tada počeli snimati stilizovane projekte koje su kritičari uvrstili pod pokret cinema du look.

Filmovi su bili šareni kao muzički spotovi, stilizovani kako bi izgledali prijatno za oko. Za razliku od većine filmskih pokreta koji su se uglavnom bavili pričom, ovim autorima je cilj bio da filmovi izgledaju kul i da njihovi junaci budu kao pop zvezde (spektakl je bitniji od narativa). Likovi su uglavnom mladi marginalizovani Francuzi i andergraund zajednica.

Bitni stvaraoci: Luc Besson, Jean-Jacques Beineix i Leos Carax

Bitni filmovi: Betty Blue (1986), Les Amants du Pont-Neuf (1991), Leon: The Professional (1994), Nikita (1990)…

Cinema du look
  • Italijanski neorealizam (Italian Neo-Realism)

Drugi svetski rat je Italiju ostavio u ruševinama. Ljudi više nisu gajili simpatije prema srećnim filmovima iz Holivuda, pa su italijanski filmaši počeli da se bave realizmom. Te filmove karakterišu priče radničke klase i sirotinje, snimane na originalnim lokacijama i često sa neprofesionalnim glumcima. Filmovi se uglavnom bave moralnim i ekonomskim posledicama rata na psihu i svakodnevni život pojedinca.

Uticaj neoralizma je velik ne samo na italijansku kinematografiju, nego direktno i na Francuski novi talas i na poljsku filmsku školu i krajnji uticaj mu definitivno doseže globalni nivo.

Bitni stvaraoci: Federico Fellini, Roberto Rossellini, Vittorio De Sica, Luchino Visconti…

Bitni filmovi: Rome, Open City (1945), The Bicycle Thieves (1948), I Vitelloni (1953), Umberto D. (1952), La Terra Trema (1948)…

Italian neorealism