EdTV (1999)

U minulim danima bili smo sedoci masovne histerije i pomame za serijskim dvojcem Rast (Matthew McConaughey) i Marti (Woody Harrelson), ali malo ko od publike zna da ta serija nije njihov prvi zajednički projekat. Njihov prvi zajednički projekat je ovaj film, jako dobra satirična komedija sa dosta dramskih momenata, mada je meni više drama nego komedija, ali ispoštovaćemo žanr koji piše na IMDB-u. Ocenu sa spomenutog sajta ćemo debelo zanemariti jer ne samo da je film podcenjen, nego je toliko nepravedno niska ocena da sam se baš izrevoltirala nekim nazovi rivjuima i kritkama u vezi ovog filma.

Radnja ove satirične drame/komedije se vrti oko Eda (Metju Mekonahi) koji je tipični 30-godišnjak iz San Franciska koji radi očajan posao za još očajniju platu. Ima kakav takav privatni život sa devojkom Šari (Jenna Elfman). Kada pristane na ponudu jedne televizijske kuće da ga kamere prate 24 sata dnevno njegov život se polako, orkestrirano pretvara u haos i Ed počinje da se kaje što je pristao na tu ponudu. Međutim, nije lako rešiti se ni ambiciozne TV producentkinje (Ellen DeGeneres) kao ni ostalih ljudi koji učestvuju u šou i koji imaju interes da šou i dalje ide. Takođe mu ne pomažu ni njegov problematični brat Rej (Vudi Harelson) kao ni njihovi roditelji čiji su odnosi kompleksniji mnogo više nego što se čini na prvi pogled.

Režiser filma je Ron Hauard (Ron Howard), američki glumac koji je puno poznatiji kao režiser i koji poprilično retko snima filmove za holivudske kriterijume, a njegovi najpoznatiji filmovi su: Beautiful Mind, Apolo 13, Cinderella Man i The Da Vinci Code, a moram spomenuti i prošlogodišnji hit – Rush. On voli da snima ljudske priče i sudbine bile one tužne ili srećne, najbitnije mu je da prenese nečiju priču do potencijalnih gledalaca, tj. u njihova srca. Sa ovom, na prvi pogled, lakom i pitkom komedijom, a zapravo na drugi i istinitiji pogled satiričnom dramom o voajerizmu koji te 1999. godine nije bio toliko rasprostranjen kao sada, je ubo u metu jer je pogodio srž mnogih vrsta ljudi i prikazao ih je sve u njihovim i najboljim, a i najgorim izdanjima. Ovaj film je svojevrsni rimejk kanadskog filma Louis 19, King of the Airwaves iz 1994. godine, a scenario je delo Kanađanke francuskog porekla Silvije Bušar koja je u ovoj američkoj verziji imala pomoć jos tri filmska radnika u pisanju scenarija.

edtv 2

Sad dolazimo do onog najbitnijeg detalja. Nisu Rast i Marti nego su Ed i Rej, ali njihova glumačka hemija jednostavno obara sa nogu. Fizički slični oba ova glumca mspadaju u nekako isti kvalitetni rang glumaca samo sa različitim vremenskim varijacijama blistanja u njihovoj karijeri. O Metjuu je već sve rečeno, mada ja nisam lekala 2012. godinu da skontam da se radi o odličnom glumcu koji samo čeka svoju priliku. Mene je kupio vec u potresnom Time to Kill iz 1994., a zauvek osvojio u Frailty kada sam znala da će od ovog teksaškog zgodnog lepotana biti nešto. Vudi je jednostavno kao magnet. Njegova gluma ima ono “nešto“, često nedefinisano, ali tu je njegov The People Vs. Larry Flint kao i Natural Born Killers, a definitivno i njemu i Metjuu je trenutno vrhunac karijere serija koja je mnoge očarala – True Detective u kojoj glume totalno različite likove od ovih u ovom filmu, ali i dalje sjajno sarađuju na platnu kao i pre 14 godina. Spomenuću još napornu i ambicionzu TV producetkinju koju glumi Elen Degeners koja je bila jako dobra u svojoj ulozi.

Ovo nije neki veliki film, razvikano delo, blokbaster, ovo je jedan “manji“ VELIKI film koji kada se sve uzme u obzir bio preteča i filmsko predskazanje uopsteno stvari danas. Rijalitiiji su uzeli maha u svim segmentima života, ušli u svaku poru, hteli mi to priznati ili ne, i samo je pitanje vremena, nažalost, kada ćemo napraviti vorldvajd “prihvaćeni“ rijaliti da neko nekoga ubija za pare, dok ljudi uživaju to gledati, mada se može reći da i tako nešto već uveliko traje.

Pravi razlog zašto sam se odlučila na ovaj osvrt (osim sto volim ovaj film!) je i taj što želim da ovu recenziju posvetim jednoj dragoj osobi koju obožavam ma koliko god imale sukoba, međusobnih provokacija, konfrontacija, svađa i kako se iz samog filma zaključuje da ništa u životu nikada nije previše komplikovano da se ne može pronaći izlaz, da prave i istinske stvari ipak isplivaju na površinu, ma koliko god se činilo nemoguće.

8/10

edtv