Concrete Cowboy (2020)

Concrete Cowboy je američka vestern-drama iza koje stoji filmaš Riki Stab u svom režiserskom debiju, a scenario je bazirao na romanu Ghetto Cowboy Grega Nerija. Priča predstavlja fiktivna dešavanja vezana za Fletcher Street Urban Riding Club, urbanu zajednicu afro-amerikanaca iz Filadelfije koja se bavi konjima. Film je jesenas debitovao na festivalu u Torontu, dok je pre desetak dana stigao na servere Netflixa.

U centar dešavanja ove indi-drame je smešten problematični petnaestogodišnji Kol (odlični Kejleb Meklaflin) koga majka na početku filma dovodi iz Detroita i ostavlja kod dečakovog oca Harpa (Idris Elba) u Filadelfiju. Kol ne želi da živi sa svojim ocem i rođak Smaš ga ponovo uvlači u kriminal, dok Harp pokušava da ga ubaci u zajednicu lokalnih urbanih kauboja koja ljudima iz ove sredine već decenijama predstavlja izlaz iz kriminalnog života i šansu za normalan život i novi početak.

Kol je tinejdžer koji je izgubljen, koji nema svoj dom, osećaj pripadnosti ili svrhe. Harp ne zna kako da bude otac što dovodi do toga da Kol ima utisak da je ignorisan i odbačen. Njihov konflikt prekida jedna odlična scena u kojoj Harp kombinacijom priznanja sopstvenih nedostataka i neizgovorenih obećanja da će biti bolji smiruje svog sina. Kol biva rastrzan između uličnog načina života kakvim je živeo u Detroitu i života radnika u konjušnici, ali uz Harpvou pomoć uspeva da otkrije dom među plemenitim životinjama i u zagrljaju zajednice.

Prateći Kolova svakodnevna dešavanja, kao i zategnuti odnos sa odsutnim ocem, posredno dolazimo do grupe ljudi koja se nalazi na rubu egzistencije. Urbani kauboji pokušavaju da opstanu u svetu koji za njih više nema potrebe, dok njihove konjušnice predstavljaju prepreku za neminovnu džentrifikaciju naselja. Životi ovih ljudi su jednostavni, drže se svoje zajednice i poseduju neku vrstu plemenite melanholije koja čini da efekti siromaštva naselja u kome žive ne utiče na njihov miran način života.

Ovi ljudi ne mogu učiniti ništa po pitanju svog neminovnog izumiranja, pa održavaju svoj način života koliko god mogu – bave se svojim konjima, pričaju priče oko logorske vatre i sećaju se dana kada je bilo mnogo više konjušnica u gradu. Volim da pogledam film u kome ću naučiti nešto novo, saznati o nekoj novoj kulturi ili načinu života koji mi je bio nepoznat, a Concrete Cowboy to svakako jeste. Kao i većina ljudi koji su pogledali klasični vestern, termin kauboj sam isključivo vezivao za belce i nisam imao predstavu da ih ima među afro-amerikancima, naročito ne u tolikom obimu.

Scenario ima razumevanja za svoje likove, pa čak ni Smaš nije predstavljen kao lik koji predstavlja klasičan loš uticaj u ovakvim filmovima. Kako saznajemo tokom odjavne špice, dobar deo likova tumače pravi moderni kauboji iz Filadelfije, a njihova razmišljanja o postepenom nestajanju njihovog načina života potvrđuju iskrenost kojom su dešavanja u filmu ispričana. Ta dešavanja su uglavnom pravolinijska i predvidljiva, ali su snimljena sa postojanim osećajem za ove ljude i njihovu specifičnu kulturu. Film poseduje nekoliko zaista lepih kadrova karakterističnih za vesterne u kojima ljudi jašu obasjani suncem, dok Idris Elba svom liku pruža svoju nemerljivu harizmu.

Concrete Cowboy je autentičan prikaz specifične kulture urbanih kauboja afro-amerikanaca koji zahvaljujući kvalitetnoj glumi, strašću kojom je priča ispričana i toplini ove zajednice uzdiže film iznad prepoznatljive premise.

moja konačna ocena: 7/10