Boy Erased (2018)

Džoel Edžerton (Joel Edgerton) je prvo stekao popularnost kao glumac, a 2015. se upustio u autorske vode, kada je snimio film The Gift, gde potpisuje režiju i scenario. Tri godine kasnije stiže njegov novi rad, a scenario se bazira na istoimenim memoarima Gararda Konlija, u kojima je pisao o svom boravku u ustanovama koje su praktikovale tzv. conversion therapy.

Radnja filma prati Džereda (Lucas Hedges), 19-ogodišnjeg sina sveštenika baptiste (Russell Crowe), koji živi u malom američkom gradu i popularan je član lokalne zajednice. Međutim, Džered shvata da se razlikuje od svojih vršnjaka i to priznaje svojim roditeljima. Tada se suočava sa ultimatumom – ili će biti trajno prognan i izbegavan od strane svoje porodice i prijatelja ili će pristupiti konverzijskoj terapiji. Reč je o tretmanu koji kombinuje medicinske i psihološke metode, u cilju vraćanja Bogu i heteroseksualnosti…

Moram priznati da pre gledanja filma nisam ni znao da ovako nešto postoji – potencijalno opasna i svakako pogrešna kombinacija religije i psiho-analize, koja leči ljude od homoseksualnosti. Ispostavlja se da je ova okrutna metoda bila veoma popularna u religijskim zajednicama, u kojima se članovi porodice boje šta bi takvi gresi mogli doneti njihovim voljenima i njihovoj zajednici.

Proces te kontroverzne terapije je samo središte scenarija, a pored nje mi hvatamo deliće Džeredovih osobina i biografskih detalja. Iako se priča koncetriše na Džereda i njegovo iskustvo, on nije pravi glas filma sve do samog epiloga. Razlog tome je prilično jednostavan, jer drugi određuju njegovu sudbinu i njegovu budućnost, dok on ćuti i sluša. Svome ocu je veliko razočarenje, dok se u njegovoj majci (Nicole Kidman) bore ljubav prema sinu i odanost veri. Zbog toga Džered postaje pijun u terapiji koja je ništa drugo nego zlostavljanje.

 

Verujem da je primarna svrha Edžertonovog filma podizanje svesti o tome šta se dešava i šta se može desiti mladim osobama koje budu gurnute u ovaj tretman. Džered je samo jedan od mnogih, a razlikuje se po tome što je svoja iskustva pretočio u knjigu i samim tim nam sve predstavio iz prve ruke. On je i glavni junak i žrtva sopstvene priče, u kojoj je njegova seksualnost na pasivan način postala centar svih dešavanja. Tako dolazimo do Viktora (Edžerton), koji u suštini najviše govori u filmu.

Viktor je samoproglašeni psiholog i savetnik koji veruje da je homoseksalnost izbor, a do tog izbora je dovelo ponašanje koje je nesrećnog pojedinca udaljilo od Boga. Po njegovom mišljenju, sve potiče od potisnutog besa i on poziva na moral, ali ništa u njegovim postupcima ne nagoveštava da bi ovaj proces mogao funkcionsiati – Edžertonov scenario otvoreno poziva na skepticizam. Džered zbog vere i porodice pristaje na ovu šaradu, koja se sastoji od optužbi i pogrešne retorike. Međutuim, kako retorika postaje sve ličnija i Viktorova taktika sve nasilnija, Džered shvata da od ovog programa nema apsolutno nikakve svrhe.

Lukas Hedžes je jedan od najboljih glumaca mlađe generacije, a najbolja uloga do sada mu je ona u sjajnom filmu Manchester by the Sea. Ovde tumači specifičnog karaktera, koji ostavlja brojna otvorena pitanja, a sa nama komunicira kroz tihu patnju, izmučen od brojnih pitanja koje mu postavljaju i koje postavlja sam sebi. Film postaje življi kada napokon dobije glas u svojoj priči. U likovima oca i majke su standardno odlični Nikol Kidman i Rasel Krou, koji imaju nekoliko scena gde pokazuju svoj kvalitet, kao i sam Edžerton, polivalentan filmski umetnik u ulozi Viktora. U sporednim ulogama se pojavljuju i Xavier Dolan, kao i upečatljivi Flea iz benda RHCP.

Boy Erased je biografska priča o mladiću koji se trudi da pronađe sebe dok ispituje svaki aspekt sopstvenog identiteta – složena, emotivna drama popločana dobrim namerama Džoela Edžertona.

moja konačna ocena: 8/10