Ballada o Soldate/ Ballad of a Soldier (1959)

Ni sam Kalatozišvili, režiser Ždralova aka. Letjat Žuravli verovatno nije pretpostavljao koliku će famu i potražnju za ruskim (SSSR) filmovima pouzročiti njegovo nagrađivano delo. SSSR filmovi u to doba, bili su prava egzotika na festivalima. Upravo su Ždralovi pružili ruku i otvorili željezna vrata najveće zemlje na svetu, koja je nakon Staljinove smrti na ruševinama sjajne kinematografske ostavštine gradila novi filmski pravac, koji je odmicao od tog realističko sivog, mnogim bojama ispranog i naglašenog straha od svakodnevnog života. Brutalnog zakona brkatog Gruzijca, gde si za jednu jedinu reč ili delo, koje nije bilo u skladu sa njegovim normama, mogao da platiš ogromnu cenu, uz nepopravljivu štetu. U najboljem slučaju spasio si goli život, ali uz izgon iz društva, koji je značio sigurno siromaštvo.

Ekonomska opustošenost i ratne nedaće koje su tu zemlju unazadile, stvorilo je u ljudima, ali i umetnosti (posebno filmskoj) ideju o nekoj vrsti nade, pa makar gledajući ili slušajući slatke bajkovite priče o hrabrim, principijelnim ljudima, koje ništa ne može skrenuti sa toga ispravnog puta i cilja. Naravno da je u doba druga Staljina bilo nemoguće provući ideju koja bi u prvi plan stavila individualizam, a ne društvo kome je ta osoba podređena u i čiji smisao delovanja veruje. I Ždralovi i ovaj, dve godine docnije snimljen film, su se upravo doticali individializma, snage volje, kroz naglašene poetsko umetničke komponente, čije su ugodne intonacije što stilom, što čistoćom duha glavnih likova bile dobro upakovane u taj pojam antifašističkog filma.

Balansirajući između planskog i onog nadahnuto kreativnog i Kalatozišvili i Čuhraj stvorili su tzv. pravac poetskog realizma, koji su zapadnjačka festivalska struka i javnost prepoznali i uživali u tim melodramatsko ispričanim storijama. Sama Balada o Vojniku je dobila specijalnu nagradu na Kanskom festivalu, a imala je i oskarovsku nominaciju za najbolji izvorni scenario.

Ballad of a Soldier 2

Radnja je smeštena 1942. godine u jeku najvećih borbi, gde sovjetska vojska pokušava da zaustavi Furherovo prodiranje. 19-ogodišnji mladac, po vokaciji vezista, postaje heroj uništivši dva tenka. Nasmejani i entuzijazmon naoružani vojnik kupi generalovu naklonost i dobije šestodnevni dopust da poseti majku i popravi joj krov koji prokišnjava. Znajući da je dobio zasluženi dopust neki vojnik kojeg prvi put vidi, zamoli ga, pošto ide tim putem, da poseti njegovu zaručnicu i kaže joj da je sa njim sve u redu i da ga čeka, ali put prema rodnoj grudi nije baš tako jednostavno organizovati i realizovati.

Kao Odisej u poznatom epu kroz raznorazne epizode susreće se sa mnogim ljudima i kao prolaznik u njihovim životima utiće da se oni barem nakratko bolje osećaju. Kao slepi putnik u vagonu punog slame upoznaje i predivnu devojku Šuru (kojoj prethodi vriska i panika), ali i u koju se kasnije i zaljubi. Međutim, vremena je sve manje, a želja sve više. Inače, vredi napomenuti da se naš vojnik zove Aljoša.

Ne zna se šta u ovom filmu najbolje funkcioniše, dal’ taj sentimentalno nadahnuti poetizam, dal’ stilska komponenta koja daje prekrasne panorame crno-bele fotografije i daje joj dubinu, širinu, svetlost koja promaja iz rupica vagonskih dasaka. Ona diše sa likovima i oseća svaki njihov treptaj tuge i sreće. U scenama većih od života italijanski neorealizam posebno iz Roselinijevog Germania Anno Zero (razrušene zgrade), na pola puta susreće SSSR-ruski melanholični pev (pogledi ka nebu). Susreću se na istoj ulici i povezuju se u jedan čvrsti vez, koji plete ista ruka, ponašajući se tako kao da je to čitav život radila.

Ballad of a Soldier 3

Stvarno, režija Grigorija Čuhraja je maestralna i njegovo je najpoznatije delo, iako je nastalo u ranom stadijumu karijere. Često se koristio tzv. žabljom perspektivom, gde je laganim zumom prema njima centrirao profile lica ili tako nečujno sudelovao u dijalogu, a upravo je ta perspektiva najbolje oslikavala simetriju scene, naglašavala njenu impresiju, pa me je to snimanje otvorenih prostora posetilo na Renoarove radove. Egzaktan primer je scena ponovnog susreta između Aljoše i Šure. U pozadini, valjda iz lokomotive isparava dim, ona je na nadvožnjaku koji je sagrađen preko šina, a on pored šina ispod (opet odlično korišćenje žablje perspetive), dok njegov pogled stremi ka njoj.

Kao što sam i rekao pre, njegova Odiseja leči ili barem previja neke rane prolaznika, koje mu otvaraju širinu spoznaje o njemu samom i daju mu neke nove obrise, koji će biti usađeni u osobnost. Grigorij je više izlagao posledice tih ratnih tegoba, a rat kao eksplicitan pojam (i propaganda) ga nije zanimao, osim ako je trebalo neku akciju napraviti čisto radi same priče (ekplozija mosta), koja je potencirala dramaturgiju, vreme i pojačavala našu empatiju prema Aljoši. Ako možemo reći, upravo je u takvim elementima režiser bio najjači, emotivnim previranjima i nagomilavanju osećaja. Scene odlazaka i oproštaja su tako iskreno nadahnuto snimljene, da nam ostaju urezane u sećanju i proganjaju nas satima nakon odgledanog filma.

Ballad of a Soldier 4

Lepo je Čuhraj pleo i ispleo ovo delo. Lepo je orkestrirao i vodio Aljošu po putešejstvima domovime, naglasio da je njegovo srce ogromno i ima dovoljno mesta za sve tri vrste ljubavi koje su se prezentovale u filmu. Ljubav prema domovini, ljubav prema devojci i ljubav, koja se s dolaskom na svet automatski dobija, prema majci. Sve tri ljubavi su različite, sve su iskrene i sve bole i raduju u jednom. Zadnja scena po nekom mom slobodnom viđenju predstavlja Šejnovki (Stevensov Shane sa Alan Laddom iz 1953) završetak (u naznakama i osobnim pretpostavkama šta se desilo sa njim), samo je razlika u tome što Aljoša nije otišao sa zalaskom sunca, nego upravo onim pogledom kamere prema nebu, toliko prepoznatljivo naglašenim u ovom remek-delu. Šteta što film nije nastao kad i Doktor Zhiwago, jer bi majke verovatno ponukane moralnom čvrstinom i etičnosti mladića sinovima masovno nadevale ime Aljoša.

To je sve što možemo da Vam ispričamo o našem prijatelju Aljoši Skvocovu. Mogao je da postane izuzetan čovek. Mogao je da postane graditelj ili da ulepša zemlju vrtovima. On je bio i u našem sećanju će zauvek ostati vojnik.[yasr_multiset setid=0 show_average=’no’]

Ballad of a Soldier 5