Baby Driver (2017)

– You and I are a team.
– Don’t feed me any more lines from ‘Monsters, Inc.’ It pisses me off!

Režiser i scenarista Edgar Rajt (Edgar Wright) je poznat kao autor projekata u kojima daje inovativnu dozu svežine u već ustaljene žanrovske forme. Počevši od filma Shaun of the Dead, preko Hot Fuzz i Skota Pilgrima, pa sve do učešća u Marvelovom univerzumu, Rajt kombinuje skoro nespojive žanrove, priče obogaćuje fantastičnim vizuelnim sadržajem i samim tim pruža sjajnu bioskopsku zabavu. Takav je slučaj i sa njegovim najnovijim filmom Baby Driver.

Bejbi (Ansel Elgort) je mladić sa zapanjujućim vozačkim sposobnostima, koji je sticajem okolnosti prinuđen da radi za Doka (Kevin Spacey), kriminalca koji pronalazi i organizuje poslove za svoje pljačkaše. Bejbi je zadužen za beg nakon izvršenih pljački i ne postoji manevar koji ne može da izvede dok sluša svoju plejlistu. Iako je mislio da je odradio svoju obavezu prema Doku, nakon koje se napokon može posvetiti svom životu, bos zahteva da odradi još jedan posao. Taj posao će okupiti nestabilnu i prgavu ekipu, a Bejbi shvata da su on i njemu drage osobe u opasnosti…

Rajt je skladnom mešavinom žanrova napravio nešto što gledaocima drži pažnju od prve sekunde, pa sve do odjavne špice, a samim tim je uspeh na bioskopskim kasama bio neizbežan. Pored toga, osim što je oduševio publiku, brojni cenjeni kritičari su napisali pohvale za ovaj film, čime se većina letnjih hitova ne može previše pohvaliti. Činjenica je da skoro svaka scena ostavlja utisak već viđenog, ali ujedno i nečeg svežeg, inovativnog i drugačijeg. To je pre svega postignuto upumpavanjem adrenalina u svaku sekundu trajanja filma, sjajnom muzikom i majstorijama režije i montaže.

Očigledno je da je autoru primarni cilj ovog filma bila zabava i Baby Driver je zaista pun nje. Film je zbog toga lako mogao da sklizne u nešto što bi se dopalo samo zagriženim fanovima akcije, ali Rajt to izbegava jednostavnim dodavanjem pažljivo birane muzike, tako da se priča može opisati i kao akcioni mjuzikl. Jurnjava automobilima ili razmena vatre nisu izvedeni rutinski, sa ciljem da samo prisustvo akcije bude dovoljno, nego je kombinovanjem sa nešto drugačijom muzikom podignuto na viši nivo. Navešću primer napete scene u kafiću, u kojoj naš junak sluša Berija Vajta na ajpodu.

Od samog početka i uvodne špice tokom koje Bejbi pleše, shvatamo da će muzika puno uticati na radnju i celokupni doživljaj. Pokreti koji naglašavaju pojedine reči iz pesama, zvuci pucnjave koji su usaglašeni sa ritmom, sitni rituali u kolima tokom pljačke – deluje kao da je jurnjava jedna velika koreografija za soundtrack. Sporiji ili tiši bitovi usporavaju radnju, ubrzavnje ritma muzike podiže i ritam radnje, sve do konačne adrenalinske kulminacije. U prilog doživljaju ide i montaža, koja je takva da sa promenom ritma muzike menja ugao prikaza scene.

Autor je napisao žanrovski solidnu priču sa dosta živopisnih likova, koji jesu pomalo kliše, ali su zanimljivi za gledanje, pre svega jer ih tumače poznate face. Džejmi Foks (Jamie Foxx) je sjajan kao Bats, lik koji je u isto vreme i opasan i urnebesan, kao i Kevin Spejsi u ulozi glavnog bosa. Džon Hem (Jon Hamm) i Eiza Gonzales (Eiza González) su sjajno predstavili kriminalni par Boni i Klajd vonabi, dok je mladi Ansel Elgort sa svojim densom i dečackom facom lako pokupio simpatije. Po mom mišljenju, kraj je mogao biti bolje izveden, ali neću sada cepidlačiti o tome.

Baby Driver je uzbudljiv i stilizovan paket dvočasovne zabave sa zanimljivim likovima, sjajnom akcijom i muzikom koja se čini kao da je karakter sama po sebi.[yasr_multiset setid=0 show_average=’no’]