Amour (2012)

Šta predstavlja „Ljubav“ ? Ljubav predstavlja bukvalno one reči „U dobru i u zlu“, a Haneke (Michael Haneke) ih iskorišćava na jedan sasvim univerzalan način bez imalo patetike. Njegovi dugi, statični kadrovi od početnog koncerta sa šturim dijalozima su opravdani. Ipak je reč o ljudima koji se znaju čitav život i jedan pogled, reakcija, odmahivanje rukom mnogo više govori od same, nekada sasvim nepotrebne konverzacije. Posebno je fascinantan prikaz stana vremešnih supružnika. Svaka soba je imala svojih par sekundi i na tim sekvencama možemo mnogo toga da primetimo, posebno potencirajući kakav je to profil ljudi sa kojima nas režiser upoznaje.

To je jedan inteligentni mirni i vrlo privrženi par muzičkih učitelja u penziji, koji vreme krate prateći koncertne aktivnosti svojih dojučerašnjih učenika. Oni su pronicljivi starčići, bogati unutrašnjom lepotom, gordi u toj svojoj starosti i itekako svesni svojih poznih godina. Da su dobre osobe, to se vidi iz odnosa poznanika prema njima, suseda, bivših učenika koji ih sa ljubavlju i poštovanjem posećuju i bezrezervno nude pomoć, iako znaju da je ponositi junaci neće prihvatiiti. Izabele Hupert (Isabelle Huppert) je svesno prepustila scenu iskusnom Trintignantu (Jean-Louis Trintignant) i Rivi (Emmanuelle Riva) i zadovoljila se ulogom kćeri koju sekira ta njihova tvrdoglavost, posvećenost, tajnovitost, odnosno odbacivanje bilo kakvog njenog upliva u negu svoje majke i deljenju boli i odgovornosti sa brižnim ocem.

Baš u tim scenama se vidi ljubav. Ako su već jedno drugom bili podrška u srećnim trenucima, biće sami i u ovim lošim i taj „problem“ rešiće na svoj način. Jedna od najlepših scena klinički hladnog Hanekea je kad Gerges preuzima potpunu brigu o svojoj ženi terajući bezobraznu negovateljicu, koja je ponižavajuće tretirala Rivu, a ova zbog svoje bolesti i nagriženog stanja nije mogla sama da se otrgne od šapa grube žene (scena češljanja i tepanje kako je sada lepa).

Vratimo se malo na Hanekeov stil statičnih kadrova koji po dva-tri minuta strpljivo hvataju svaku reakciju ili Gergesa ili Ane, a nekada su škrto postavljeni daleko da im lica i ne vidimo jasno nego smo kao voajeri prisutni u tom intimnom svetu dvoje ljudi. Haneke je i sklon ponavljanju kadrova, kao što je reč o ulaznim vratima, belim porculanskim šoljicama čaja koje su verovatno pomno birane za kuću, radni sto, police knjiga, Gergesov namršteni pogled koji iste sekunde prerasta u neki senzibilni umiljati zov ljubavi. Kadar ulaznih vrata se iznova periodično ponavlja, a postavljen je tako da u tom kadru i vidimo dve sobe (dnevnu i spavaću) razdvojene samo tankim zidom i štokom od vrata, dok je jedna uvek obasjana dnevnim svetlom, a druga tamna. Pazilo se i na kompoziciju, to se najviše vidi u kadrovima radne sobe koja vrvi knjigama i koje su svojevrsni „background“ stolici na kojoj sedi Gerges ili Ana (što govori o njhovoj živopisnosti i umetničkoj posvećenosti). Sam završetak filma se može slobodno interpretirati možda i kroz neke religijske poruke ili značenja simbola npr. goluba, otvorenog prozora, kiše itd.

amour 2

Sa raspletom događaja i Gergesovim „final touch“ se ne morate složiti, svakako to nije ni tema ovoga filma. Tema je ljubav, ali ona bolna druga strana medalje, a to je Haneke prikazao maestralno, ogoljeno, realno bez imalo nekih dodatnih začinjenih faktora ne bi li olakšao probavljivost ove zaista teške teme. Gerges i Riva „pričaju“ nekim svojim „jedinstvenim“ jezikom, jezikom dubokog poštovanja i zaveta koji su jedan drugom obećali. Tako i ako vam je kraj nerazumljiv morate shvatiti da i ljubav nekada nije razumljiva, ona je opipljiva, ona se oseća, ona je nepredvidljiva i navodi nas na postupke koje trezveni ni bi ni u snovima uradili.

Kao što jedan kolega kaže Haneke je možda po stare dane postao senzibilniji, ali svejedno on i dalje fura po svome, postavlja jednostavna pitanja i otvara teme toliko srodne, obične i bolne da o njima ne volimo pričati. Iz svega ovoga zaključio sam da je najveća pouka ovog filma ona da je u najtežim trenucima svog života najveća prednost i blagostanje imati pored sebe osobu kakva je Gerges.

9/10

P.S. Dobitnik brojnih nagrada, među kojima su Oskar za najbolji strani film, Zlatni Globus u istoj kategoriji i nagrada žirija na Kanskom festivalu.

amour