Svaki pravi filmofil brižljivo prati najave novih filmskih ostvarenja dok su još u razvoju. Od glasina, pa zvaničnih potvrda da je neki projekat odobren i krenuo sa realizacijom, glumačka ekipa, režiser i, ono što naravno pravi razliku da li će ući u vaš notes za gledanje, žanr. Tako je u moj notes davno zapisan, glumački i režiserski obećavajući, a žanrovski idealan, A Cure for Wellness.
A Cure for Wellness je jedna žanrovska mešavina i možemo je nazvati psiho triler-dramom sa elementima horora, što nam i sama priča odmah jasno pokazuje. Velika finansijska kompanija dobija pismo od gospodina Pembroka (Harry Groener). Pembrok je izvršni direktor kompanije i, bez njegovog potpisa, veliko spajanje kompanija ne može proći. Takođe, protiv firme se vodi i određeni krivični postupak i upravni odbor treba nekoga da okrivi. Međutim, tu su u problemu, jer Pembrok šalje pismo iz banje u dalekim švajcarskim Alpima i kaže da ne namerava da se ikada više vrati. Kompanija šalje mladog i ambicioznog Lokharta (Dane DeHaan), da odputuje u banju i vrati Pembroka nazad. Samim dolaskom u banju Lokhart uviđa da tu nije baš sve u najboljem redu i da njegov zadatak neće biti ni malo lagan...
Novi film Gora Verbinskog (Gore Verbinski) sam željno isčekivao iz razloga već navedenih. Gor iza sebe ima dosta uspeha i pokoji promašaj, a osvojio je i Oskara za animirani film Rango. Poznat najviše po filmu Ring i megauspešnoj franšizi Pirati sa Kariba, Gor se ovde pročitaj više...
The Uncertainty Principle. It proves we can't ever really know... what's going on.
Filmove braće Koen (Joel Coen, Ethan Coen), osim što su kvalitetni po skoro svakom kriterijumu, karakterišu i filozofske ideje autora koje suptilno ili tematski uključe u napisani scenario. U slučaju radova Barton Fink ili The Man Who Wasn't There, akcenat je stavljen na egzistencijalizam, a svakako najkompletniji pokušaj njihovog predstavljanja ovog filozofskog pravca je kroz film A Serious Man.
Nakon kraćeg i čudnog prologa, prelazimo u 1967. godinu i upoznajemo glavnog junaka Lerija Gopnika (tumači ga izvrsni karakterni glumac Michael Stuhlbarg), profesora teorije fizike, čiji život na površini izgleda normalno. Smeši mu se stalno mesto profesora na fakultetu, njegova supruga Džudit (Sari Lennick) je obično kod kuće i imaju dvoje dece. Međutim, stvari ispod površine imaju drugačiji tok - Džudit želi tradicionalni jevrejski razvod kako bi se udala za komšiju Saja (Fred Melamed), koji želi prijateljski kontakt Lerijem, ćerka je opsednuta svojim izgledom, sin puši marihanu dok se približava bar micva, dok brat Artur (Richard Kind) ima kockarske probleme i spava na kauču. Kao rezultat sukoba sa Džudit, Leri se seli iz kuće i odlazi u motel.
Situacija na poslu takođe postaje komplikovana. Student nagovara Lerija da mu promeni ocenu i ostavlja kovertu sa novcem na stolu. Ukoliko prijavi podmićivanje, student će sve negirati, ali ako ne promeni ocenu, student će svima pročitaj više...
Tekst za prve dve sezone se nalazi ovde.
Lora Palmer (Sheryl Lee) je agentu Dejlu Kuperu (Kyle MacLachlan), na kraju druge sezone, izgovorila čuveno I’ll see you again in 25 years. Sa jednom godinom zakašnjenja u odnosu na obećanje, Dejvid Linč (David Lynch), uz saradnju sa Markom Frostom (Mark Frost), je rešio da okupi staru ekipu i vrati se u čuveno mesto Tvin Piks. Uz pomoć producentske kuće Showtime, stiže nam novih osamnaest epizoda ove kultne serije. Iako deset godina nije snimio film, a vraćanje na male kanale u eri hiperprodukcije kvalitetnih serija nije baš idealan način za povratak, gospodin Linč je pauzu u stvaralaštvu iskoristio da, sve ono po čemu je poznat, usmeri u novi (stari), toliko čekani projekat.
Retko ko je uopšte mogao da zamisli šta će se dešavati u trećoj sezoni serije nakon 26 godina pauze. Ako je neko od fanova Dejvida Linča i imao neka očekivanja, verujem da su ih prve dve epizode serije potpuno ispunile. Novi Tvin Piks nas vodi u svet koji je tradicionalno mračan, čudnovat, misteriozan i pomalo jeziv - poznat, ali drugačiji. Linč je rešio da svoja paralelna pripovedanja odvede u krajnost, dodavajući sastojke koja su ga učinila jednim od najcenjenijih autora današnjice. Takođe, raširio je radnju koja se sada ne odvija samo u Tvin Piksu, nego u još tri mesta.
Ponovo vidimo brojne poznate face. Doktor Džejkobi, Ben Horn i dalje vodi hotel, dok se njegov brat Džeri posvetio biznisu sa marihuanom. Endi i Lusi su pročitaj više...
Na mene, kao ljubitelja sci-fia, jedan film je imao poseban uticaj. Jedan film je velikim delom krivac što mi je sci-fi omiljeni žanr. Jedan film je uzrok mnogobrojnih noćnih mora koje su opsedale moje dečije snove. Jedna scena iz istog tog filma zauvek je urezana u mom sećanju i sa gnušanjem je se sećam. Tu je stvorena kultna heroina filmskog univerzuma, a uporedo sa njom i jedan od najstrašnijih i najopasnijih negativaca, ako se tako može nazvati, ikada. Pokrenuo je revoluciju, postavio standarde, imao i nastavaka, dobrih i onih manje dobrih, ali ono što je sigurno, za mene je jedan od najboljih, a svakako i najdražih ikada. Radi se o Alien-u, a danas vam pišem o najnovijem filmu iz poznate franšize pod imenom Alien: Covenant.
Covenant je svemirski brod sa misijom da kolonizuje planetu Origae-6. Pored posade, na brodu se u hibernaciji nalazi oko 2000 ljudi, 1000 embriona i jedan android - Volter (Michael Fassbender). Dok su svi u snu, Volter se brine za funkcionisanje broda. Međutim, brod iznenada udara olujni naboj neutrina izazivajući priličnu štetu. Posada se budi iz hibernacije i pokušava sačuvati brod. U svoj toj frci brod ostaje bez svog kapetana. Tokom popravki Covenant hvata čudan signal, koji je čini se ljudski. Ispostavlja se da dolazi sa planete koja je veoma blizu, a prema procenama ima idealne uslove za život. Novi kapetan donosi odluku da, pre nego što nastave put, ispitaju obližnju planetu. Otkriće je čini se veliko, međutim...
Alien: pročitaj više...
I am the Lizard King. I can do anything.
Kada sam prvi put pogledao ovaj film nisam bio previše zadovoljan. Od Olivera Stouna (Oliver Stone) sam očekivao klasičnu biografsku priču o jednom od najuticajnih rok bendova svih vremena, sa nezaobilaznim iznošenjem stavova o Americi. Ono što smo dobili je gotovo intimno predstavljanje Džima Morisona, dok su ostali članovi benda prilično sklonjeni u stranu. Tek nakon drugog gledanja sam uspeo da shvatim viziju Olivera Stouna i njegov način da nam predstavi Kralja Guštera.
1965. na plaži u Los Anđelesu se desio susret između Džima Morisona (Val Kilmer) i Reja Manzareka (Kyle MacLachlan), koji su rešili da zajedno osnuju bend. Tandemu se priključuju Robi Kriger (Frank Whaley) i Džon Densmor (Kevin Dillon) i tako nastaju Dorsi. Džim Morison je bio izuzetno harizmatičan i privlačan čovek, sa specifičnim scenskim nastupom i, s obzirom da je većinu tekstova sam napisao, publika je sve više Džima počela da posmatra kao cele Dorse.
Džimova harizma je glavni razlog što su dobili ugovor sa Elektra Records, što je na kraju rezultiralo slavom. Njegovo ponašanje je sve više zavisilo od prevelike upotrebe alkohola i droge, a to nije naišlo na podršku ostalih članova benda. Samoprozvani Kralj Guštera je, iako je prodaja njegove muzike išla sjajno, sve više počinjao da pravi ekscese, koje ni njegova dugogodišnja devojka Pamela Kurson (Meg Ryan) nije mogla da obuzda, a status ikone je počinjao da bledi...
Džim pročitaj više...
Svaki ljubitelj epske fantastike, istorijskih filmova i avantura koji uključuju vitezove, mačeve itd. zasigurno je pročitao ili odgledao neku verziju legende o Kralju Arturu i Maču u kamenu. Ja jesam sve, što se tiče filmova i serija. Još dok sam bio klinac, bačena je magija na moje filmsko Ja filmom Excalibur, dok su zvuci Karmine Burane odzvanjali danima. Posle toga bio je super crtać Mač u kamenu, pa nekoliko verzija filmova i serija. Poznatu legendu su svi hteli pokazati na drugi način, kako bi se izdvojila. Tako smo imali i onu, koja se meni takođe sviđa, sa Klajv Ovenom. Tu se pokušalo staviti sve u istorijski kontekst i dati legendi dašak istine. Sve tako do ovog poslednjeg, opet drugačijeg prikaza, koji nam donosi Gaj Riči (Guy Ritchie), po imenu King Arthur: Legend of the Sword.
Vreme je kad je Engleskom vladao Uter Pendragon (Eric Bana). Vreme kada je došlo do sukoba ljudi i čarobnjaka, koji su do tada živeli zajedno. Uterov brat Vortigern (Jude Law) je nemilosrdno proganjao i ubijao čarobnjake. Tada čarobnjak Mordred podigne veliku vojsku i napada Utera i njegov dvorac Kamelot. Mordred podiže velike zveri magijom. I Kamelot bi pred padom. Al Uter podiže svoj mač, darovan od čarobnjaka Merlina i porazi Mordreda. Tu istu noć magija rodi još jedno čudovište, mač pade u ledenu vodu, a jednog dečaka reka odnese daleko, sve do obala velikog grada. I tada poče Legenda o maču...
Kao što rekoh, postoje razne verzije stare legende, razni pokušaji pročitaj više...
Side effects include: drowsiness, apathy, and blurred vision... I'm taking two.
Joy Division je britanski post-pank bend, koji je krajem sedamdesetih udario temelje alternativnoj muzici. Iako se u početku nisu razlikovali od pankera, vremenom su postali bend koji akcentuje emotivnu melodičnost, sa introvertnim i melanholičnim pesmama frontmena Ijana Kurtisa. Autor muzičkih spotova Anton Korbijn (Anton Corbijn) je rešio da, kao debitantski film, snimi biografsku priču o ovom zagonetnom muzičaru, čiji su lični i profesionalni problemi doveli do njegovog samoubistva u 23. godini.
Na samom početku upoznajemo sedamnaestogodišnjeg Ijana (Sam Riley), introvertnog momka koji voli poeziju i Dejvida Bouvija. Ubrzo osniva bend Warsaw, upoznaje Debi (Samantha Morton) i nalazi posao u birou za zapošljavanje. Vremenom bend postiže sve veće uspehe i menja ime u Joy Division, dok vezu sa Debi kruniše brakom. Međutim, Ijan se loše snalazi u svetu pritiska zbog slave, obaveza i neispunjenih očekivanja, brak sa Debi tone iako su postali roditelji i upoznaje belgijanku Anik (Alexandra Maria Lara). Povrh svega, ima problema sa epilepsijom za koju nema dobre terapije i Ijan polako počinje da gubi kontrolu nad sobom...
Scenario je baziran na memoarima Debi Kurtis, napisan u saradnji sa upravo Antonom Korbijnom, koji je tada bio fotograf. Oboje su lično i dobro poznavali Ijana, ali svakako ostaje pitanje koliko dobro nekoga možeš poznavati. Ijan je bio jedna velika enigma, verovatno pročitaj više...
Uvek sam sa nestrpljenjem čekao eventualni nastavak nekog filma koji me je oduševio. Takvih je bilo mnogo i većinom, na moju radost, su to bili uspešni nastavci i nastale su velike franšize. Međutim, isto tako bilo je i onih koji nisu dorasli zadatku i, ne samo to, već su uspeli da u potpunosti sahrane franšizu i dalje eventualne nastavke. Tako smo ostali uskraćeni da vidimo rasplet nekih priča. Na sreću onih prvih, uspešnih, je daleko više, ali bez obzira na statistiku, strah je uvek prisutan kada se radi o nastavcima, posebno filmova koji su vam prirasli srcu, a baš takav, za mene, je Guardians of the Galaxy.
Ekipa se vratila! Ne samo da se vratila, već je to uradila uz veliki Bum! Pomenuti strah je vrlo brzo ispario sa uvodnim minutima filma. Opet sam se udobno zavalio u sedište za vožnju beskrajne zabave, zvuci Awesome Mix 2 su odzvanjali svuda naokolo, dok je noga cupkala po tom ritmu. Onda smo svi u bioskopu zajedno ispaljeni u galaksiju i više od dva sata uživanja je počelo.
Gardiansi su nakon spašavanja Galaksije stvorili ime za sebe, tako da su ih razne civilizacije angažovale na rešavanju problema koje su imali. Takav je slučaj i sa rasom Suverenih, koja ih je angažovala da sačuvaju neprocenjivo vredne baterije od čudovišta koje želi da ih uzme. Naravno, stara ekipa se hvata u koštac sa čudovištem i rešava problem. Međutim, rasa Suverenih je gomila ekstremno uobraženih likova, tako da dolazi do nezgodne situacije. Povrh svega, Roket pročitaj više...