Rabbi, help me bury a body.
Ova ratna drama Lasla Nemeša (László Nemes) je obeležila prošlu godinu na brojnim festivalima. Pre svega je pokupila glavnu nagradu na Kanskom festivalu, zatim Zlatni globus u kategoriji stranih filmova (prvi mađarski film koji je dobio ovu nagradu), a kao šlag na tortu je stigla nagrada Oskar u istoj kategoriji (drugi put je ova statua otišla u Mađarsku).
Radnja filma je smeštena u Aušvic i prati Šaula Oslendera (Géza Röhrig), mađarskog zatvorenika koji radi kao sonderkomando u krematorijumu, zadužen za spaljivanje leševa. Zaplet nastaje kada među leševima prepozna svog sina i zadaje sebi nemogući zadatak - da ga sahrani uz molitvu rabina. Sav trud ulaže u to da telo spasi od krematorijuma i da pronađe rabina i zbog toga se izlaže maksimalnom riziku. Uz sve to ljudi iz njegovog sektora spremaju pobunu za koju on ne mari previše, dok se bliži dan kada će se oni naći na spisku za odstrel.
Laslo Nemeš je bio asistent Beli Taru na smimanju filma The Man From London, a tom prilikom je naišao na knjigu svedočenja ljudi koji su bili sonderkomando, što mu je dalo ideju za prvi samostalni film. Ovi ljudi su imali jedan od najkomplikovanijih i najosetljivijih poslova u samom logoru i autor je na neki način hteo da ovaj film posveti njima. Nakon godina istraživanja, uz saradnju sa Klarom Rojen i brojnim istoričarima, on je završio scenario, ali je naišao na problem finansiranja projekta. Nakon brojnih peripetija film je pročitaj više...
Kada za neki film ne napišem recenziju odmah nakon gledanja, smatram da je na mene ostavio mlak utisak i da ne vredi puno reči. Uglavnom, ne pišem osvrt ako sam na pola-pola kao sa ovim filmom i inače izbegavam takve osvrte jer mislim da nisu fer, ni prema samom filmu u smislu preporuke ili antipreporuke, a nisu fer ni prema potencijalnom gledaocu.
Da budem potpuno iskrena, kako dani prolaze sve sam bliža tom zaključku da je ovo zaista pola-pola film, ali opet, sa druge strane, nešto što ne mogu logično objasniti me tera da napišem par reči u njegovu korist - da mu možda date šansu. Šansu koju itekako zaslužuje, uprkos svemu negativnom što ću izreći i svim vidljivim manama koje ćete itekako pronaći u ovom filmskom ostvarenju, ali ja ću se potruditi da pozitivnosti kojih itekako ima - istaknem mnogo jače u mom osvrtu. Nemojte mi zameriti ako osvrt više bude ličio na antipreporuku nego preporuku, imajte u vidu da prvi put pišem ovako. Pod tim ovako mislim na dobar je, ali...
Priča filma prati grupu/tim pljačkaša, koji su se uvalili u gadne probleme sa ruskom mafijom. Vođa tima Majkl (Chiwetel Ejiofor) je bivši vojni specijalac, koji je sa mafijom povezan porodičnom vezom, dok su Markus (Anthony Mackie) i Franko (Clifton Collins Jr.) najobičniji korumpirani policajci. Sa njima su i braća Gejb (Aaron Paul) i Rasel (Norman Reedus), sitni kriminalci željni novca. Nakon poslednje uspešne pljačke za mafiju, ista na čelu sa nemilosrdnom Ajrinom (Kate pročitaj više...
What the judge won't take into account is the violence that you are using with your wife...
WHAT VIOLENCE?
Filmovi koji dolaze iz Argentine su po pravilu temperamentne, eksplicitne drame koje se najčešće bave socijalnim temama, odnosno međuljudskim odnosima. Takav je slučaj i sa filmom Wild Tales, koji je pokupio brojne filmske nagrade, između ostalih Baftu i bio je nominovan za Oskara u kategoriji stranih filmova. Režiser i scenarista Demian Sifron (Damián Szifrón) se ovoga puta pozabavio divljaštvom i granicama ljudskog stpljenja, odnosno prikazivanjem priča u kojima nagomilana frustracija prouzrokuje reakcije i ponašanja koja je moderna civilizacija morala da prevaziđe.
Film je podeljen na šest delova i svaki ima drugačije likove, mesta dešavanja i različite dužine trajanja. Iako su očigledno različite, sve imaju epilog koji plod nagomilane frustracije, nebitno da li istu stvara porodica, društvo, vlada ili nešto četvrto. Svaki deo se bavi određenom situacijom koja može dovesti do eksplozivnog ponašanja sa nesagledivim posledicama, počevši od surrealne scene u avionu koja nas brzo uvlači u film, preko scena u restoranu i na autoputu u pustinji, pa sve do venčanja. Tematski različite, sve one deluju koherentno i duboko povezano, a sigurno je da bi i svaka ponaosob pokupila neku nagradu na festivalima kratkometražnih filmova.
Ovih šest priča pokazuju različite načine na koje divljaštvo opstaje u najvišim nivoima civilizacije, bez obzira pročitaj više...
Tolike godine se petlja sa raznim svetovima, moćima, dimenzijama, univerzumima, vremenskim skokovima, samo se čekalo kada će nešto da se desi, pa da sve to postane stvarnost. Tako se i desilo - neko je nešto zeznuo, napravio neki propust ili ko zna šta mešao sa ko zna čime. Otvorio se prolaz i sve to je suknulo sa papira na ekrane i okupiralo čitav svet, doduše filmski, ali i velikim delom naš, jer super junaci, raznih univerzuma, a uglavnom DC ili Marvelovi, su postali svakodnevnica i iskaču iza svakog ćoška.
Zauzeli su čitav svet filma, velikih ekrana, ali i onih malih i ne izgleda da će se zaustaviti, pa ni da će da uspore. Pored toga, taj fenomen osvojio je i našu svakodnevnicu, pa tako ne može se kročiti nigde, a da nešto od tih svetova ne vidite, bilo to na majici, čaši, nekom kafiću, restoranu, tržnom centru, bilbordu itd. Mnogi od nas su srećni zbog ove invazije i želimo joj još mnogo uspeha i godina.
Poslednji iz niza tih udarnih talasa je treći deo o poznatom junaku Kapetanu Americi, a ujedno i trinaesti iz Marvela, a ime mu je Captain America: Civil War. Film se nadovezuje na prethodni Winter Soldier, ali i na poslednje Avendžerse Age of Ultron, tj. opisuje događaje godinu dana od haosa u Sokoviji. Avendžersi i dalje rade svoj posao, međutim njihov poslednji opet donosi nevine žrtve. Izgleda da je to previše za čitav svet i oni se nalaze na udaru odluke tzv. Sokovia Accords, koja kaže da Avendžersi moraju imati nadzor UN-a i mogu pročitaj više...
Svako od nas se susretao sa pojmovima kao što su francuski novi talas ili nemački ekspresionizam, često bez predstave zbog čega su ti pokreti toliko bitni i šta oni u suštini znače. Ovoga puta sam rešio da u seriji tekstova malo bliže predstavim popularne i uticajne filmske pokrete koji su obeležili film kroz istoriju, od kojih će neki uticati i na buduće filmske projekte. Lista pokreta neće biti predstavljena ni hronološki ni po bitnosti, ali će generalno predstavljati odličnu polaznu tačku za ljubitelje sedme umetnosti koji traže nešto novo ili žele da prošire svoje znanje o filmu.
Stigao je na red drugi deo teksta - prvi deo možete pročitati ovde, a drugi ovde.
Parallel Cinema (India)
Najveći deo indijske kinematografije je oduvek bio tzv. Bolivud - filmovi na hindiju napravljeni u studijima u Mumbaju (Bombaju), koji se baziraju na istorijskim epovima, antičkim dramama na sanskritu i holivudskim mjuziklima. Zbog toga su prva asocijacija na indijski film scene sa puno igranja i romantičnom muzikom, a autori su jurili čist profit - realizam je bio redak u njihovim projektima.
Realizam u indijski film su uneli režiseri iz pokrajine Zapadni Bengal koji se nisu ugledali na filmove na hindiju (što su radili autori iz cele Indije u potrazi za zaradom), nego na inovativan film iz 1946. godine pod nazivom Neecha Nagar. Taj film je bio inspirisan bengalskom literaturom, a kasniji autori u ovom pokretu su se sve više ugledali na italijanski pročitaj više...