15 subjektivno najboljih filmova iz 2020. godine

Tradicionalno kao i svake godine, došlo je vreme (malo ranije nego inače) da se saberu filmski utisci vezani za prošlu godinu. Kao što i sami znate, epidemija kovida je osakataila filmsku industriju, a snimanje ili distribucija mnogih filmova je odložena za narednu godinu. Kao što sam pre neki dan napisao na postu na stranici, iz ove perspektive filmska 2019. godina izgleda fenomenalno, naročito kada se uporedi sa prethodnom.

Ostali smo uskraćeni za filmove kao što su French Dispatch, Dune, No Time to Die, The Green Knight, Candyman i drugi. Neki su umesto planirane bioskopske distribucije došli direktno na striming servise, dok su neki doživeli neslavnu video-on-demand sudbinu. Bioskopi su iza sebe očekivano imali katastrofalnu godinu, a ja sam uspeo samo Tenet da ispratim u bioskopskoj sali. Ono što je tužno je što je i naredna godina neizvesna, pa nas možda očekuju nova odlaganja, a mnogi autori i studija neće rizikovati sa snimanjem i gubicima.

Postoji mogućnost da kovid potpuno promeni filmsku industriju. Studio Warner Bros će od naredne godine sve svoje filmove strimovati na HBO Max, na zaprepašćenje filmaša kao što su Kristofer Nolan i Deni Vilnev. Kao što kaže izreka dok jednom ne smrkne, drugom ne svane, striming servisi su procvetali u prethodnoj godini. Netflix, Hulu, Amazon i drugi već uveliko produciraju sopstveni materijal, a pojavile su se nove kompanije poput Disney + i Apple TV koje takođe vide profit u ovom sektoru, pa ne žale novca da pokupe svoje parče kolača.

 

Iako 2020. godina nije bila filmski bogata, moglo se pronaći za svakoga po nešto i gotovo svaki žanr je iznedrio neki kvalitetan film. Autori nezavisnih filmova i mali studiji su i ove godine ispunili svoju kvotu, ali će ove godine, za razliku od prethodnih, biti glavni favoriti na dodelama filmskih nagrada. Naravno, bilo i je i filmskih razočarenja kao što su Capone, Hillbilly Elegy ili Tesla.

Moram naglasiti da neke filmove još uvek nisam uspeo da pogledam i uvek postoji mogućnost da naknadno naletim na neki odličan film koji zaslužuje da se pronađe na listi, pa eventualno može doći do korigovanja iste. Ko god me prati malo duže zna da sam ljubitelj drama koje se zasnivaju na jakim likovima i odličnim dijalozima, pa su takvi filmovi zastupljeni u najvećem procentu. Iz liste sam isključio dokumentarne filmove i dva filma koja suštinski predstavljaju snimljene predstave, ali sam toliko uživao u njima da bi se lako nalazile na ovoj listi – Hamilton i David Byrne’s American Utopia.

Još jednom ponavljam da je ovo SUBJEKTIVNA lista najboljih filmova iz prošle godine, koja pre svega služi da se podsetite ako ste neki film zaboravili da pogledate ili ste propustili moju preporuku. U naslovu filma se nalazi link kao celoj recenziji.

15) One Night in Miami

Radnja filma prati fiktivni susret velikih istorijskih ličnosti petog februara 1964. godine u motelskoj sobi u Majamiju. Nakon iznenađujuće pobede protiv Sonija Listona, Kasijus Klej je postao bokserski šampion u teškoj kategoriji. Pored njega, preostale ličnosti čine Malkolm X, čuveni borac za ljudska prava, Džim Braun, jedan od najboljih igrača američkog fubala svih vremena i Sem Kuk, čuveni muzičar koga smatraju kraljem soula. Scenario leži na jednostavnoj, ali veoma efikasnoj premisi u kojoj gledamo četiri čuvene istorijske ličnosti kako uživaju u fiktivnom druženju, kopaju po savremenim političkim pitanjima i, iako im je konačan cilj manje-više isti, po mnogo čemu se prilično razlikuju. Priča funkcioniše jer ove ličnosti, njihovi stavovi i njihove diskusije mogu biti i istorijski tačne, a imale bi sličan uticaj da su četvorica likova produkt mašte

One Night in Miami je odlična drama o fiktivnom susretu ljudi koje vidimo i kao čuvene istorijske ličnosti, ali i kao sasvim obične pojedince sa svojim stavovima i ideologijama – pronicljiva priča koja je pronašla pravi balans između ličnog i političkog.

14) Sala Samobójców – The Hater

Ovo je priča o ambicioznom i sposobnom mladom čoveku koji shvata da korišćenje društvenih mreža i virtuelne igre mogu imati vrlo stvarne, opipljive posledice. Iako do dolaska u agenciju nije nikada čuo za Sun Cua i njegovo delo Umeće ratovanja, on vrlo brzo prilagođava vojnu taktiku drevnog kineskog stratega modernom digitalnom svetu. Scenarista Mateuš Pacevic je tokom trajanja filma uspeo da se pozabavi brojnim temama koje se pre svega odnose na opsesiju društvenim mrežama i etiku prilikom postizanja sopstvenih ciljeva. Posredno pratimo socio-političke probleme koji drmaju modernu Evropu, sa akcentom na jačanje radikalnih desničarskih stavova zbog sve većeg dolazaka migranata, kao i na liberalni elitizam na suprotnoj strani.

The Hater je provokativni poljski triler koji predstavlja dostojnu alternativu holivudskim filmovima i koji nam prikazuje zastrašujući uticaj društvenih mreža na ljude i događaje.

13) Greyhound 

Radnja je pravolinijska – igra mačke i miša između brodova i podmornica se intenzivira kako se konvoj približava odredištu. Umesto epskih razmera pričanja priče, kao što smo navikli u većini ratnih filmova, dobijamo iskustvo boravka na razaraču tokom nekoliko dana prelaska Atlantika. Kapetan Ernest je naš heroj, uslovno rečeno običan čovek koji je izveo izvanredni poduhvat – on je tih, dostojanstven, odgovoran i religiozan čovek koji je svestan da je njegov rad neophodan u cilju zaštite savezničkih života, ali vidimo da teško podnosi krivicu kada potopljena podmornica sa sobom povuče i nacističke vojnike.

Greyhound je ratni istorijski film koji nema epske razmere priče, ali svoje kratko trajanje koristi vrlo efikasno i ekonomično – imamo priliku da pratimo jedinstveni izazov zadatka ratnog razarača kroz kapetanove oči, uz sasvim pristojnu količinu napetosti i akcije.

12) Mank

Protagonisti je srce verovatno na pravom mestu, ali su ga alkoholizam, klađenje i činjenica da nema dlake na jeziku doveli do statusa izopštenika iz holivudskih krugova. Ostavlja utisak čoveka za koga nikada niste sigurni da li se šali ili je zaista besan, naročito ako se ozbiljnije pozabavi nekom temom i kada dopusti da se njegova narav rasplamsa. Iz rukava vadi brze i duhovite replike i citate i definitivno ima komentar ili mišljenje o svemu. U suštini principijelan i sarkastičan, ponekad ostavlja utisak ogorčene osobe, naročito kada sve shvata toliko lično da je spreman rizikovati svoju karijeru zbog iznošenja svog mišljenja.

Mank je novi film Dejvida Finčera koji izgleda stilizovano, nostalgično i tehnički savršeno, ali u kome nema ničeg sentimentalnog prema svom subjektu niti čezne za dobom koji predstavlja – daleko je od remek-dela kakvog sam očekivao, ali sam možda samo očekivao previše.

11) The Way Back

U filmu The Way Back je reč o košarkaškom timu koji čak nije dostojan da vidimo više detalja iz njihove prve utakmice već samo saznajemo konačni rezultat – ubedljiv poraz. Džek svakako nije tip trenera opisan u prethodnom pasusu jer on svoje igrače pokušava da razdrma galamom i vređanjem sudija, kao da jedva čeka da se sve završi kako bi se vratio alkoholisanju. Iako su njegove metode diskutabilne u katoličkoj školi, svoje igrače uči da mali detalji čine razliku, da nedostatke treba da iskoriste u svoju korist i da koriste strategiju u kojoj se deficit neće nadoknaditi odjednom nego malo po malo.

The Way Back je prijatan zaokret u žanru sportskih drama koji pokazuje da se životni porazi ne mogu zaboraviti nizom teško dobijenih sportskih pobeda, sa pokretačkom snagom u vidu Aflekovog iznenađujuće snažnog i autentičnog nastupa.

10) Ma Rainey’s Black Bottom

Ma Reini je dovoljno dugo u ovoj igri da joj je jasno da je ona glavna diva, da zaslužuje poštovanje i da sve zavisi od nje, pa se u skladu sa time i ponaša. Ona sprovodi svoja pravila u studiju, svesna da će moć koju poseduje bespovratno preneti menadžeru i producentu koji je, kao i većina ljudi sa kojima sarađuje, omalavažavaju ili iskorišćavaju. Mi ne saznajemo praktično ništa o njenoj prošlosti, ali vidimo bol i bes koji su jasna posledica višedecenijskog pevanja i njene borbe za svoja prava.

Ma Rainey’s Black Bottom je odlična ekranizacija drame Ogasta Vilsona koja istražuje teme umetničke kontrole, komercijalne eksploatacije i sistematskog rasizma – simfonija talenta koja odaje priznanje bluzu i koja će, između ostalog, ostati upamćena kao poslednji film Čedvika Bousmena.

9) The Vast of Night 

Ono što je zanimljivo je da nas mnogo više zanima ono što slušamo umesto onoga što gledamo, kao da pratimo neku radio dramu. Ovaj format je pojavom televizije davno nestao, a u vremenu interneta, mobilnih telefona i podkasta radio je praktično osuđen na zaborav. Autor nam pruža osećaj nostalgije tako što prikazuje nekoliko prelaznih trenutaka u filmu kada ekran postane skroz ili delimično crn, a mi samo čujemo ljude kako pričaju. Tada imamo utisak da slušamo radio, a vizuelno predstavljanje nam nije ni potrebno. 

The Vast of Night je niskobudžetni sci-fi koji koristi jednostavnu premisu i staromodnu napetost radio-drame da bi nam isporučio kvalitetno relizovanu minimalističku misteriju – pravi mali biser od filma.

8) The Devil All the Time

Tokom trajanja filma se dešava dosta toga i pratimo nekoliko likova, a zajedničko svemu onome što gledamo je što nećemo videti ništa pozitivno ili veselo. Scenario nas vodi napred ka raznim smrtnim slučajevima, ubistvima i sukobima, a posredno gleda i unazad – na očiglednom primeru vidimo kako ljude definišu njihovi postupci, mnogo više od misli ili reči, kao i da uvek postoje razlozi zašto se ljudi ponašaju na određeni način. Te razloge smo ili naučili od drugih ljudi ili putem iskustva i uvida kako funkcioniše svet.

The Devil All the Time je uzbudljiva, kvalitetno realizovana i na momente uznemirijuća gotička krimi-drama, prava parada nemorala i sjajnih glumačkih nastupa.

7) The Trial of the Chicago 7

Radnja je smeštena na kraj 60-ih godina prošlog veka u SAD, veoma turbulentnoj deceniji u istoriji ove zemlje i prati suđenje sedmorici (tehnički osmorici) ljudi koji pripadaju različitim levičarskim organizacijama, ali im je zajedničko to što su oštro protiv rata u Vijetnamu. Optužnica ih tereti da su tokom nacionalne konvencije demokrata 1968. godine u Čikagu organizovali neodobrene proteste i da su podsticali na nerede, što je rezultiralo masovnim demonstracijama na koje je policija reagovala preteranom upotrebom sile…

The Trial of the Chicago 7 je intenzivna, dinamična i odlično struktuirana pravna drama sa izvanrednom ravnotežom između istorijskih događaja na kojima se bazira i verbalnih komičnih elemenata svojih likova koju predstavlja vrlo kvalitetan ansambl glumaca.

6) Soul

Soul nam pruža jedinstvene lekcije o svrsi života i o tome kako živeti. Ove lekcije su umotane u maštovitu i nadahnutu verziju sveta koja filmu daje i smisao i svrhu. Naučiće vas da život nije u karijeri ili dostignućima nego da se život odvija upravo sada, u ovom trenutku, tamo gde se nalazimo. Naročito je inspirativan za gledaoce koji se osećaju kao da je njihov život propao, da su napravili previše grešaka, da su trebali uraditi nešto drugo, da su mišljenja da je prekasno za život – ovaj film će ih naterati da se zamisle i eventualno promene svoje mišljenje.

Soul je veliko animirano ostvarenje mašte ispunjeno stvarnim idejama, inventivnim dizajnom i emocionalnim istraživanjem šta je zaista važno u proživljenom životu.

5) Togo

Radnja filma prati do sada neispričanu priču smeštenu u zimu 1925. godine, koja nas vodi preko nepristupačnih terena Aljaske. Pratimo uzbudljivu, neverovatnu avanturu čoveka i njegovih vernih pasa, među kojima se izdvaja Togo, koga je Sepala odgojio otkad je bio veoma nemirno štene. S obzirom na veliku oluju koja se približava, Sepala je svestan da to može biti preveliki napor za njegovog ostarelog psa, ali isto tako je misiju osudio na neuspeh ako ga ne povede.

Togo je odlično realizovana avantura o čoveku i njegovim psima na zahtevnoj i emotivnoj trci sa vremenom – kvalitetno ispričana vanvremenska istinita priča sa impresivnim vizuelnim utiskom, standardno uverljivim nastupom Vilijema Defoa i gomilom beskrajno simpatičnih pasa.

4) The Gentlemen

The Gentlemen je pravi povratak u Ričijeve ranije filmove u kojima dominiraju ekscentrični likovi koji imaju različit stepen razumevanja za kriminalne šeme koje se trenutno odvijaju. Kao što se i očekuje, čitav film se može smatrati jednom neprekidnom šalom u kojoj je dobar deo informacija predstavljen bez konteksta, kako bi ih završna trećina filma zaokružila. Film poseduje strukturu u kojoj informacije retroaktivno dobijamo od naratora, a u momentu pričanja njegove priče mi nismo sigurni ni da li je Miki Pirson živ ili mrtav.

The Gentlemen je odlična kombinacija akcije i humora puna brzih dijaloga, trikova, prevara i namazanih uličnih likova – prioritet Gaja Ričija je bio da nas ovim filmom zabavi i on je u tome u potpunosti uspeo.

3) Sound of Metal 

Baza scenarija ne leži u tome da je Rubenova situacija neki sudbinski put ka kompletnom samouništenju ili njegovom pokušaju da sakupi novac za operaciju kako bi vratio sluh. Autori biraju drugi, kvalitetniji, manje očigledan pristup – gubitak sluha nije problem koji je potrebno rešiti nego je to Rubenovo novo normalno, a dramski naboj leži u tome da li je Ruben sposoban i da li želi da prihvati svoju novonastalu situaciju.

Sound of Metal je zrela, nijansirana, promišljena i veoma empatična drama o čoveku koji uči da prihvata svoju novonastalu situaciju iako se instinktivno bori protiv te ideje – film koji delikatno istražuje prilagođavanje koje život često zahteva od nas i pravi tour de force Riza Ahmeda u glavnoj ulozi.

2) Another Round

Ideja ovog filma je proslava alkohola zasnovana na tezi da bi svetska istorija bila drugačija bez njega. Skarderudova hipoteza o deficitu alkohola u krvi i ispijanje pića kako bi se pronašla fiziološka ravnoteža zvuči kao šala, ali likovi ovog filma je shvataju ozbiljno jer pretpostavljaju da njenim testiranjem imaju više koristi od negativnih efekata. Zaista, Druk počinje kao komedija sa spontanim humorom funkcionalnih pijanaca, ali vremenom postaje veoma ozbiljan jer su likovi svoje lične nedostatke ili probleme zamenili samonametnutim problemom koji im ipak nanosi štetu.

Druk je odlična, uverljiva i spretno realizovana danska tragikomedija o suočavanju sa nezadovoljstvom srednjih godina u kojoj veselje i melanholija idu ruku pod ruku – pravi primer modernog evropskog filma i nesumnjivo jedan od najboljih radova ove godine.

1) Minari

Priče koje uključuju imigrante su po pravilu bogate jer se likovi suočavaju sa dosta toga novog, prinuđeni su da se uklope, a da pri tome ne izgube sebe i da im porodica ostane na okupu. Svako od njih ima svoje potrebe, svoje želje i svoju predstavu značenja pronaći mesto pod suncem. U ovom slučaju, Džejkob želi da napokon bude svoj šef, dok je Moniki prioritet da je porodica finansijski obezbeđena. Zaplet ide pravolinijskim tokom i kako budemo otkrivali nade, snove i nedostatke ovih likova, tako će i priča postajati sve složenija.

Minari je dirljiva porodična drama koja nam nudi intiman i emotivan portret ljudi koji različito gledaju na budućnost i drugačije definišu uspeh – jedinstven film koji specifičan u svojim detaljima, ali univerzalan u svojim temama.

Još filmova koji su vredni gledanja:

The Platform, Nomadland, Promising Young Woman, Black Bear, The King of Staten Island, The Painted Bird, Borat Subsequent Moviefilm