12 Years a Slave (2013)

Ovogodišnju dodela Oskara će definitivno obeležiti ovaj film sjajnog režisera Stiva MekKvina () koji je nominovan u čak devet kategorija. Pored nesumnjivih kvaliteta koje projekat poseduje, među kojima se izdvaja tehnička perfekcija, činjenica je da je poprilično pipava tema koja je obeležila istoriju SAD i emocija koju nosi glavni razlog tolikog hajpa oko filma, iako su i ranije viđeni filmovi sa istom ili sličnom tematikom.

Scenario je napisao Džon Ridli adaptirajući autobiografsku knjigu Solomona Nortapa. Radnja je smeštena u doba tek pred početak američkog građanskog rata. Solomon () je slobodan čovek crne puti koji radi kao muzičar u Njujorku. Nakon primamljive ponude za posao odlazi iz Njujorka na dve nedelje, ali biva otet, prodat u roblje i poslat na plantažu u Nju Orleans. Tada počinje njegova borba za slobodu i povratak porodici. Njegov prvi vlasnik je savesni hrišćanin Ford () koji se prema njemu ophodi sa poštovanjem, ali nakon problema sa jednim od nadglednika Solomon se premešta kod Epsa (), nemilosrdnog robovlasnika koji je ekstreman u svojim zahtevima i nasilju prema robovima.

Stiv MekKvin je fantastičan reditelj čiji su filmovi često teški za gledanje, ali su isto vreme efektni, snažni, emotivni i zanimljivi. Glavni junaci u njegovim projektima su najčešće likovi koji doživljavaju psihičku, fizičku ili emocionalnu torturu, a ponekad, kao i ovom slučaju, sve tri vrste torture. Tema kao takva i fantstična životna priča glavnog junaka jesu glavni pokretač interesovanja oko ovog filma, ali su se autori filma potrudili da više nego dostojno isprate čitav projekat, sa skoro svakog gledišta.

Postoje kritičari koji zameraju često pravljenje filmova na temu ropstva i holokausta jer je to, po njihovom mišljenju, već postalo izrabljujuće i preterano. Ovaj film nije samo film o ropstvu, nego je i potresna priča o sudbini jednog nesrećnog čoveka, o njegovoj želji za slobodom, njegovu odlučnost da se ne prepusti sudbini i da ne padne u očaj. Ipak, glavna karakteristika ovakvih filmova, velika emocija i saosećanje sa glavnim junakom, je efektna i u ovom filmu, iako postoje komentari da je teško saživiti se sa glavnim junakom iz prostog razloga što njegova životna priča i boja kože ne može lako da se poveže sa svim gledaocima.

12-years-a-slave-2

Film je sa tehničke strane izvanredan. MekKvin posvećuje dovoljno pažnje svakom detalju i svakoj sceni, kvalitetno radi svoj posao i kameru postavlja tačno onako kako bi se najbolje dočarala radnja. Pojedine scene su veoma lepo snimljene, ali i toliko uverljivo da ono što gledamo ne može nikome biti prijatno. Po njegovim rečima akcenat ja stavio na nedostatak ljudskog saosećanja u tom dobu koji, osim što je evidentan kod robovlasnika i nadgledača robova, primetan i kod robova koji su često jedan drugom okretali leđa. Scena sa vešanjem i mučna scena bičevanja samo potkrepljuju to.

Čivetel Edžiofor u ulozi Solomona je prosto fantastičan i sasvim zasluženo je nominovan za Oskara. Njegove facijalne ekspresije su izvandredne, evidentan je veliki trud koji je uložio kako bi se uživeo u ulogu i skoro sam nosi čitav film. Njega prati tandem mojih omiljenijih mlađih glumaca, Majkl Fasbender koji u ulozi Edvina Epsa predstavlja personifikaciju zla i okrutnosti, i uvek sjajni Pol Dano (), u ulozi nadgledača Tibitsa. Vredni pomena su Benedikt Kamberbeč, kao i Bred Pit, koji po mišljenju većine predstavlja nepotrebnu pojavu u filmu. Moram dodati da je  debitovala na filmu ulozi Petsi i odmah je stigla nominacija za Oskara.

Ovaj film je potresan, efektan, emotivan i uzbudljiv, sa tehničke strane ispraćen perfektno, sa odličnom glumom i adaptiranim scenarijom. Postoje mučne scene koje su teške za gledanje, možda je za nijansu razvučen i poseduje problem da svi znamo kako će se film završiti, ali to ne umanjuje njegov kvalitet.

9/10

12-Years-A-Slave